Nakon ove prijeko potrebne knjige neminovno će se promijeniti slika o ulozi međunarodne zajednice u slučaju agresije na Bosnu: Brendan Simms ubjedljivo demonstrira da je ono što je godinama nazivano njenim kolektivnim «neuspjehom» i «lutanjem» – sve do trenutka značajnijeg uključivanja Clintonove administracije pri sklapanju Washingtonskog i, kasnije, Daytonskog mirovnog sporazuma – u biti bila svjesna i odlučna (iako posve promašena) politika samo jedne, britanske konzervativne vlade, politika koja je bila tvrdoglavo i beskompromisno (a na trenutke i opsesivno) usmjerena ka nametanju tripartitne etničke podjele Bosne, bez obzira na cijenu. Što je najvažnije, ovako radikalan zaokret u tumačenju uloge stranih činilaca u ratu protiv Bosne autor je utemeljio na tvrdim, neoborivim historijskim činjenicama, dosljedno insistirajući samo na njima, a da pri tome ni jednog trenutka nije prešao tanku liniju između pažljivog, skrupuloznog redanja historijskih događaja i spekuliranja o motivima kojima su se rukovodili njihovi učesnici. Tako ova knjiga, makar i po cijenu da čitaocu uskrati uživanje u dubljoj analizi ideja i postulata kojima se rukovodila vanjska politika tadašnje britanske vlade, nikada ne zapada u opasnost da bude brzopleto svrstana u kategoriju djela koja u današnje doba već rutinski, unaprijed bivaju okvalificirana sveprisutnom (i podjednako ispraznom) frazom «teorija zavjere». Uistinu, u obilju historijskih podataka kojima Simms prosto zasipa čitaoca teško je pronaći i najmanji trag bilo kakve teorije koja bi objašnjavala tadašnju dominantnu političku praksu: ono što se pred čitaocem neprekidno smjenjuje jesu samo gole činjenice koje jednostavno ali neumoljivo svjedoče o političkoj praksi koja bi se doista mogla nazvati zavjerom protiv samog koncepta historijskog opstojanja Bosne (pa i protiv njenog pukog fizičkog opstanka), kada bi za tim uopće bilo ikakve potrebe. Jer, postupci i izjave glavnih protagonista ove propale politike, koju autor naziva najsramnijim trenutkom u britanskoj novijoj historiji, jednom poredani u logičnu cjelinu, nužno govore sami za sebe. Jednako kao što sama za sebe govori činjenica da su svi oni – i Douglas Hurd, i Malcolm Rifkind, i John Major, i David Owen – već potonuli u potpuni politički zaborav.
"Britanski historičar Brendan Simms, poznat po svojim radovima iz povijesti napoleonske i postnapoleonske Evrope, u ovoj je odvažnoj polemičkoj naraciji raskrinkao svu bijedu britanske politike u Bosni i na Balkanu 1990-ih godina. Simms razotkriva do koje je mjere London otvarao vrata velikosrpskoj politici i štitio Beograd i njegove bosanske eksponente u diplomatskoj i vojnoj agoniji oko zapadnog odgovora na izazov destrukcije bosanske države i društva. Posebno su važna njegova zapažanja o aroganciji i neznanju britanskih «stručnjaka», te o kontinuitetu umišljene superiornosti i cinizma jedne posustale elite. Simmsova monografija, uz ranije doprinose Marka Almonda i londonskog kruga Bosanskog instituta, svjedoči da, unatoč svemu, postoji i ona samokritična «druga Britanija», primjerna koliko i neslužbena, koja nije odustala od «fair playa». Ova je knjiga obavezno štivo za svakoga tko bi želio izbjeći pretjeranosti svake apriorne osude zapadne politike, ali ujedno i nekritično veličanje Zapada." Prof. dr. Ivo Banac, Sveučilište Yale, SAD
"Najbolja vrsta polemičke knjige: teško optužujuća, dobro dokumentirana i stimulirajuća, analitična, a ne senzacionalistična." Alan Judd, Sunday Times
"Ovo je knjiga o tome kako je britanska politička elita puzala pred srbijanskim diktatorom-ubicom, Slobodanom Miloševićem ... U njoj je optužba protiv britanske države tako potpuna i neumoljiva, da sam, čitajući je, poželio da bacim svoj pasoš na najbližu hrpu smeća." Marcus Tanner, Independent
