Promjena uređenja KS: Šta će biti s Gradom Sarajevom, a šta traže općine

Kanton Sarajevo ima devet općina, od čega četiri općine čine Grad Sarajevo. Svaka općina ima načelnika, općinsko vijeće i budžet dok Grad Sarajevo ima gradonačelnika, Gradsko vijeće i budžet. Osim toga, sve općine čine kanton koji ima svoju vladu, skupštinu i budžet. Općine, Grad i Kanton imaju nadležnosti, a neke od njih se preklapaju, što ima negativne posljedice po građane.

Grad Sarajevo ima najmanji budžet, svega 20-ak miliona KM godišnje, i najmanje nadležnosti. Institucionalna moć gradonačelnika je skromna, ali je mnogo veća pažnja kada se on bira u Gradskom vijeću.

Arhitekta Amir Vuk Zec je jedan od onih koji je prije nekoliko godina iskazao nezadovoljstvo ustavno-pravnim uređenjem glavnog grada Bosne i Hercegovine.

"Mi smo razdvojeni u općine, Sarajeva nema uopće. Sarajevo je prepravljeno u kanton. Postoji gradska uprava koja nema nikakve ingerencije. Načelnici općina su pravi feudi, oni su ti koji odlučuju. Sad načelnik kaže: 'Ilidža će praviti tramvaj'. On više ne pita grad, on sad odlučuje. Načelnici su u postdejtonskoj Bosni pravi mali vladari koji se otmu i od partije", ukazao je Vuk na diskusiji "Tristotrojka: Arhitektura" o sarajevskoj Skenderiji 2018. godine.

Nedavno su počeli razgovori o promjeni ustavno-pravnog uređenja Kantona Sarajevo, što je u nadležnosti kantonalne ministrice pravde i uprave Darje Softić-Kadenić (NS). U razgovoru za Klix.ba je napomenula na to da ovo nije samo pravno ili tehničko pitanje, već i pitanje demokratske odgovornosti prema građanima, funkcionalnosti sistema, ali prvenstveno vizije budućnosti Sarajeva.

Uvjerava u to da ovaj proces vodi ne namećući unaprijed definirana rješenja, nego da stvara, kako je istakla, inkluzivan okvir za dogovor svih relevantnih aktera. Želi se doći do, dodaje, modela koji će biti zakonit, održiv i usmjeren ka kvalitetnijem životu građana.

Historijske okolnosti

Podsjetila je na to da je trenutno uređenje Kantona Sarajevo posljedica, kako je izjavila, specifičnih historijskih okolnosti u vrijeme kada je formiran.

"Kanton je tada preuzeo pravni kontinuitet, institucionalnu strukturu i resurse prijeratnog Grada Sarajeva, uključujući javna preduzeća i zavode, u cilju da se, odmah nakon rata, osigura minimum administrativne funkcionalnosti. U tom trenutku to se činilo jedino mogućim i odgovornim rješenjem. Međutim, iz današnje perspektive postaje očito da se takvim uređenjem proizvode ozbiljne institucionalne i operativne poteškoće", upozorila je.

Ukazala je na to da je riječ o jednom urbanom prostoru s 11 budžeta i institucija koji njime upravljaju. Jedan urbani život, nastavlja, ali fragmentiran u devet općina, jedan skroman grad i jedan moćan kanton. Ocijenila je da je to suština problema te je naglasila to da vizija mora biti zajednička, a izvršna moć objedinjena - bilo kroz jačanje grada ili kroz rederfiniranu ulogu Kantona.

Posljedice

Softić-Kadenić je istakla to da je postojeći sistem pravno utemeljen, ali da uzrokuje preklapanje nadležnosti, administrativne zastoje i konfuziju u pružanju javnih usluga.

"Primjera ima mnogo - upravljanje javnim površinama, saobraćajem, planiranjem prostora, vodosnabdijevanjem ili javnim prijevozom. Kantonalna komunalna preduzeća upravljaju infrastrukturom i na gradskim i na vangradskim općinama, a da u samom uređenju nisu jasne operativne odgovornosti i finansijsko upravljanje. Građanima je nerijetko nejasno kome da se obrate, a institucionalna rješenja, koja uključuju tri različita nivoa vlasti za isti problem, rijetko mogu biti efikasna", konstatirala je.

Naglasila je to da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u više navrata utvrdio da je pojedinim kantonalnim zakonima povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu, ali da te presude još nisu provedene. Kao razlog zašto nisu provedene je navela to što je njihova provedba pitanje širokog konsenzusa oko ustrojstva i odnosa na relaciji Kanton - Grad - općine.

U međuvremenu, općine, posebno one s većim budžetima, postaju, kako je ocijenila, sve snažniji centri odlučivanja dok Grad Sarajevo, iako formalno postoji, ima vrlo ograničene kapacitete i nadležnosti.

"Slikovito rečeno, s postojećom strukturom i ovlastima, današnji sistem teško bi mogao organizirati Zimske olimpijske igre 1984. Tadašnje uređenje, u kojem su općine prenijele svoje nadležnosti na Grad Sarajevo, stvorilo je koherentan, operativan i funkcionalan sistem. Današnji model, iako odražava političke realnosti poslijeratnog perioda, zahtijeva ozbiljno preispitivanje kako bi se uspostavio balans između lokalne autonomije i efikasnog upravljanja zajedničkim urbanim prostorom", dodaje.

Mišljenja je da je donošenje novog Zakona o lokalnoj samoupravi u Kantonu Sarajevo prilika da se ta složenost počne sistemski rješavati kroz jasno razgraničenje nadležnosti, jačanje institucionalne saradnje, zajedničko upravljanje infrastrukturom i stvaranje efikasnog, građanima okrenutog upravnog okvira.

Mogući modeli uređenja

Sagovornica Klix.ba, u osvrtu na moguće modele uređenja, ponovila je to da u ovom trenutku ne postoji unaprijed definiran model jer se kroz proces izrade novog Zakona o lokalnoj samoupravi razmatra više opcija.

Podsjetila je na to da te opcije moraju biti usklađene sa Zakonom o principima lokalne samouprave FBiH, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i specifičnostima samog Kantona.

Detaljnije je objasnila dva moguća modela, a oba se tiču prvenstveno Grada Sarajeva.

"Jedna od mogućih opcija jeste redefiniranje uloge Grada Sarajeva u pravcu njegovog funkcionalnog jačanja, kako teritorijalno (npr. uključivanjem općina koje čine dio urbane cjeline, poput Ilidže i Vogošće), tako i kroz preuzimanje nadležnosti trenutno podijeljenih između Kantona i općina. Takav model bi podrazumijevao formiranje stvarno operativnog grada s jasno definiranim zadacima u oblastima urbanog razvoja, komunalnih usluga, javnog prijevoza, kulture i prostornog planiranja na način kako to funkcionira u brojnim evropskim glavnim gradovima", ukazala je.

Zatim se osvrnula na drugi mogući model koji bi bio u korist kantonalnog nivoa.

"Druga opcija jeste zadržavanje Grada Sarajeva isključivo u protokolarnoj i simboličkoj funkciji dok bi se zajedničke nadležnosti nastavile rješavati na kantonalnom nivou, ali uz preciznije razgraničenje u odnosu na općine", istakla je.

Prema njenim riječima, u političkoj realnosti je teoretski moguće i neko treće rješenje, ali da treba voditi računa o tome da je pitanje uloge Grada Sarajeva direktno povezano s identitetom i upravljanjem glavnim gradom. S obzirom na to, kako je ukazala, ključno pitanje treba biti ko i kako će na zakonit, odgovoran i efikasan način upravljati nadležnostima koje nadilaze općinske granice, ali imaju lokalni karakter.

Izbor gradonačelnika

Pitali smo je da li bi se mijenjao način izbora gradonačelnika ako bi Grad Sarajevo opstao kao nivo vlasti.

"Već u trenutnoj konstelaciji odnosa, s Gradom Sarajevom kao jedinicom lokalne samouprave vrlo skromnih nadležnosti, postoje inicijative vezane za direktni izbor gradonačelnika i općenitu demokratizaciju njegovog političkog legitimiteta, što je pitanje o kojem postoji relativno širok politički konsenzus. Pitanje institucionalnog jačanja kroz proširenje nadležnosti je u konačnici pitanje izbora nekog od spomenutih modela", odgovorila je.

Ministrica pravde i uprave je također podsjetila na to da je uvođenje direktnog izbora gradonačelnika moguće isključivo nakon izmjena entitetskog ustava.

"Ohrabruje činjenica da je Predstavnički dom Parlamenta FBiH početkom ove godine usvojio inicijativu za izmjene u tom pravcu. Nakon toga slijede izmjene Ustava Kantona Sarajevo i Statuta Grada Sarajeva, čime bi se stvorili formalni uslovi da građani neposredno biraju gradonačelnika", dodaje.

Ponovila je to da je pitanje nadležnosti među ključnim pitanjima. Naime, mnoge kantonalne funkcije, kao što su upravljanje urbanim razvojem, komunalnim uslugama i javnim prijevozom, kako je naglasila, nisu suštinski kantonalne, već su posljedica institucionalnog vakuuma. Istakla je ono što ona preferira.

"Lično govoreći, voljela bih da jednog dana imamo Sarajevo kao grad-kanton jer smatram, a to pokazuju i brojne studije, da je model snažnog Grada Sarajeva, s direktno biranim gradonačelnikom, funkcionalnim gradskim vijećem i jasno podijeljenim nadležnostima, gdje bi gradske općine bile produžena ruka Grada i servis građanima, ne samo politički ispravan, nego i funkcionalno održiv i evropski orijentiran. Ujedno je i najkompleksniji put do takvog modela", poručila je

Šta traže općine

Kao ono što općine traže u promjeni uređenja Kantona Sarajevo istakla je precizno razgraničenje nadležnosti, stabilne finansijske osnove i veći stepen autonomije, u skladu s načelima Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave FBiH.

"U dosadašnjem radu na izradi nacrta Zakona o lokalnoj samoupravi, predstavnici općina više puta su naglasili to da žele da nadležnosti, definirane Članom 8. entitetskog zakona, budu jasno prenesene na lokalni nivo. Traže da budu ravnopravan partner u donošenju odluka kojima se direktno utječe na život građana", dodaje.

Konkretni zahtjevi općina, kako je navela Softić-Kadenić, odnose se na uređenje javnih površina, urbanističko planiranje, upravljanje pijacama, rasvjetom, parkiralištima, otpadom i lokalnim prijevozom. Vangradske općine insistiraju na, kako je izjavila, punoj primjeni zakona i ravnopravnosti s drugim općinama u FBiH. Osvrnula se i na zahtjeve Grada Sarajeva.

"Kada je riječ o Gradu Sarajevu, njegovi predstavnici smatraju da Grad treba preuzeti poslove zajedničkog karaktera dok bi općine nastavile upravljati poslovima najbližim građanima. Ključno je to da se poslovi gradskog i općinskog nivoa jasno razgraniče", naglasila je.

Poručila je da je Ministarstvo pravde i uprave Kantona Sarajevo otvoreno za dijalog i posvećeno izgradnji rješenja kojima će se Sarajevo, kao glavni grad, postaviti na institucionalne temelje dostojne njegovog značaja.