Po njegovom mišljenju, osim odgovornosti, krivice i sudbine Radovana Karadžića kao osobe, tog dana treba se skrenuti više pozornosti na najvažnji aspekt presude: porodice žrtava i narod u BiH koji traže i s pravom očekuju priznanje zločina kao genocida, posebno u Srebrenici na kraju rata, ali isto tako i u drugim krajevima u cijeloj BiH, i to od početka rata.
"Vidjeli smo tokom suđenja koliko je optuženi tu odgovornost u cjelini htio opstrurati, a želim istaknuti da ova predsuda nosi u svakom slučaju potencijale da se debatom probudi i ojača sjećanje Evrope i svijeta na različite zločine tokom rata, kao što su bili opsada Sarajeva ili genocid koji se dogodio već 1992. u okolini Prijedora. Ovi zločini još su prisutni u kolektivnom pamćenju Evrope, ali su u opasnosti da ih se zaboravi. U najboljem slučaju presuda bih mogla utjecati na opću sliku ovog rata u međunarodnoj javnosti, dakle da se genocid u Srebrenici ne shvaća kao rezultat troipogodišnjeg rata, prema teoriji "eskalacije", već da se počinjemo zapitati kako je upotrijebljena masovna sila i počinjeni masovni zločini već na početku rata 1992. godine", rekao je Bethke.
Osim suđenja u Hagu, njegovo je mišljenje da se treba naučno više baviti zločinama u ranom periodu rata u BiH, a to je bilo vrijeme kad je, a to je još jedan važan aspekt, utjecaj beogradskog režima nad bosanskim Srbima bio najveći.