Prljava predizborna kampanja preko leđa Srebrenice

Taj ciklus ove godine je donekle pomjeren zbog predstojećih lokalnih izbora. Prljava predizborna kampanja, da prljavija ne može biti, već je krenula i ove godine sa Srebrenicom u težištu pažnje kao što je to bilo manje - više i ranijih godina. Ove godine tema je Izborni zakon, odnosno ko i kako će moći glasati, hoće li pod pritiskom biti ponovo izmijena u zadnji čas ili ne. I kako god svoje stavove opravdavali, tumačili ili branili jedni, drugi ili treći sve se svodi samo na jedno - hoće li opštinski načelnik u Srebrenici biti ponovo Bošnjak ili po prvi put Srbin. To je pitanje oko kojeg se okreće i pokreće mnogo toga i u "ostatku" BiH.

             Hoće li u Srebrenici ostati samo starci pred umiranje, hoće li i ovo malo mladih zbog nedostatka posla otići, ima li uopšte život šanse u ovom ukletom gradu - to su već pitanja na koja odgovori malo koga zanimaju, a  posebno ne  zanimaju one što se za  vlast bore. 

Taj naboj se najviše osjeća u medijima koji kao da se utrkuju ko će zapaljiviju izjavu prenijeti. Riječi se sve manje biraju. Traži se dlaka u jajetu. Svaka sitnica se napuhuje do krajnjih granica i na svakom koraku se pokušava dokazati kako su ovi ili oni "ugroženi" i kako im život u opasnosti ako se ne bude glasalo kako njihova stranka kaže. Histerija i pljuvanje je zagarantovana po svakom ko se usudi reći bilo šta osim apsolutnog slaganja sa nekim pojedincima koji predstavljaju tzv. društvo jednog lica.

           Bojim se da će, kako vrijeme odmiče, situacija eskalirati i u ozbiljnije ekscese, incidente ili nemire po već viđenom scenariju. Za ovakvo mišljenje već ima naznaka, primjetnih svakom ko malo bolje zna stanje u ovoj sredini ili pažljivije analizira izjave koje mediji prenose. 

Sjetite se samo "iseljavanja Ljeskovika" i šatorskog naselja od prije nekoliko godina u Srebrenici? U Srebrenici i vrapci znaju da je sve to bilo iscenirano. Pokazala je i policijska istraga da tada, a ni ikad kasnije, nikakvih stvarnih pritisaka i prijetnji mještanima Ljeskovika nije bilo, osim možda od pojedinaca iz vlastitog naroda čija imena javno ne smiju da kažu.

Uostalom, većina ih i danas tamo živi bez ikakvih problema. Znaju se čak i akteri i podstrekači te izmišljotine, zna se ko je iz svega toga profitirao i na koji način, samo svi o tome šute. Neki zato što su ušutkani na ovaj ili onaj način, drugi što se plaše...