Krivci još nisu izašli pred lice pravde
236

FOTO / Prije dvije decenije su srušene bijeljinske džamije

Piše: D. Brkić
U ranu zoru 13. marta 1993. godine u Bijeljini je srušeno svih pet džamija, a još dvije džamije su srušene u desetak kilometara udaljenoj Janji. Dvije decenije kasnije, Okružno tužilaštvo Bijeljina još uvijek nije otkrilo ko je naredio i sproveo u djelo rušenje džamija u Semberiji, nije procesuiran nijedan zločin nad Bošnjacima Semberije, niti je pokrenut i jedan jedini slučaj.

Atik-džamija u centru Bijeljine, koju je sagradio Sulejman Veličanstveni i koja je bila spomenik kulture pod zaštitom države, nalazi se desetak metara od Okružnog tužilaštva Bijeljina, ali tamošnji tužioci, uprkos velikom broju dokaza i svjedočenja, nikada nisu podigli optužnicu protiv nalogodavaca monstruoznog čina.

Jusuf Trbić, nekadašnji urednik Radija Bijeljina, danas predsjednik bijeljinskog Preporoda, sjeća se naslova u novinama SIM, autora Pere Simića - "Bijeljina bez džamija". Simić je danas savjetnik predsjednika RS Milorada Dodika, a Trbić navodi kako je Simić počeo tekst 1993. godine:

"U Bijeljini džamija više nema, ali nema ni etničkog čišćenja, kako to tvrdi Alija Izetbegović. U ranu zoru 13. marta, istog dana kada je sahranjeno 13 izmasakriranih Srba u Brčkom, Semberijom su odjeknule detonacije koje su porušile prvo tri, a zatim još dvije džamije. Nakon ovih događaja, predstavnici opštinskih organa Bijeljine i srpskih stranaka koje djeluju na ovom području osudili su ovaj rušilački čin, a predstavnici MUP-a i Stanice javne bezbjednosti su se dali u potragu za počiniocima".

Tako je pisao Simić, a Trbić napominje da nije poznato kako je izgledala ta potraga i navodi kako su Bijeljinci gledali pripreme za rušenje džamija, koje je predvodila policija. Naime, policajci su, navodi Trbić, obišli sve okolne kuće i naložili stanarima da se sklone, a kada su džamije pale, obišli su ih još jednom i naredili da svako odmah popravi štetu na kući, izazvanu snažnim eksplozijama, ili će ga progutati mrak. Nakon toga, bageri su poravnali teren, a kamioni su danima odvozili krš na obale Drine i druge lokacije.

Trbić navodi kako je zanimljivo ponašanje entitetskog pravosuđa. Okružno tužilaštvo i kancelarija glavnog tužioca Novaka Kovačevića nalazi se desetak metara od Atik-džamije, ali u toj instituciji nikad nije pokrenut bilo kakav postupak. U Okružnom tužilaštvu, kako navodi Trbić, nisu čuli o progonu 35.000 Bošnjaka Bijeljine i Janje, o logoru Batković, masovnim pljačkama, deportacijama, prisilnom radu... Nikada nijedna optužnica nije podgnuta, ali, kako navodi Trbić, bijeljinski tužioci su revnosni kada je u pitanju slučaj nane Fate Orlović, u čijem je dvorištu sagrađena pravoslavna crkva i protiv nje su u dva navrata podizali optužnice.

Rušiteljima džamija u Bijeljini i Janji, nakon 13. marta 1993. godine pa do kraja rata prkosili su temelji Džedid-džamije u Janji. Rušenje temelja te džamije trajalo je desetak dana, korištene su specijalne vrste eksploziva, ali temelji su izdržali sve udare. Nakon rata u BiH u Bijeljini je počela obnova svih pet porušenih džamija, dok je u Janji pored dvije prijeratne izgrađena i treća džamija.