Prije 31 godinu agresorski metak VRS-a je kroz stomak majke ubio Nermina Divovića, a ubica još nije odgovarao
Tokom opsade Sarajeva, stanovnici su bili izloženi svakodnevnim napadima i iživljavanju zločinaca na načine nezabilježene u modernoj ljudskoj historiji. Ubistvo Nermina je bio još jedan dokaz bestijalnosti zločinaca.
"Nekoliko nas je stajalo ispred muzeja kada nam je prišao maleni dječak, kasnije sam saznao da je to bio Nermin Divović. Pitao me imam li bombonu, odgovorio sam mu na bosanskom: 'Nemam bombonu'. Slegnuo je ramenima i otrčao. Tek što je prešao pedesetak metara - pao je na zemlju. Brzo sam pomjerio jedan od naših transportera kako bih blokirao vidljivost snajperistima. Metak je pogodio Dženanu u stomak, a dječaka u glavu. Isti metak. Čim smo ih prevezli u bolnicu pozvani smo na drugi zadatak", opisao je UN-ov oficir Trevor Gibson ubistvo malog Nermina.

Enrico Marti koji je načinio fotografiju ubijenog Nermina je opisao kako se morao boriti da bi fotografija bila objavljena jer su neki od urednika smatrali da je to previše potresno Amerikancima da čitaju uz jutarnju kafu.
Jedna od epizoda serijal "The story behind the photo" posvećena je fotografiji nastalog nakon ubistva Nermina.
Nerminova majka Dženana je provela 25 godina proseći po ulicama Sarajeva prije nego joj je pronađen smještaj i obećano finansiranje dokle to bude potrebno.
Za ubistvo Nermina, ranjavanje majke, ali i ubistva hiljade drugih stanovnika Sarajeva nije vođen proces niti su osuđeni oni koji su vršili ubistva i povlačili okidače. Ubica možda i danas slobodno živi hinjeći normalnost.
Sud u Hagu je za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva po zapovijednoj odgovornosti osudio Stanislava Galića na doživotni zatvor, Dragomira Miloševića na 29 godina zatvora, Radovana Karadžića i Ratka Mladića na doživotni zatvor.