Tog dana su od agresorske granate stradali Adnan (Haris) Hodžić (1980.), Mirza (Haris) Hodžić (1981.), Vedran (Emil) Štimac (1980.), Sanela (Abduselam) Lukačević (1971.) i Faruk (Nedžib) Nišić (1960.).
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 Fikret Grabovica kazao je da su, da tragedija bude veća, na današnji dan stradala i dva brata Adnan i Mirza od 11 i 12 godina.
"Ovo je tužan događaj koji nas vraća u prošlost. Bez obzira na to što je prošlo toliko vremena, tuga i bol su veći nego ranije, jer se naša očekivanja nisu ostvarila. Počinioci ovih zločina nisu kažnjeni", kazao je Grabovica.
Ovdje su, dodao je, da čuvaju uspomenu i sjećanje na ubijenu djecu i građane te da čuvaju istinu od zaborava.
Otac ubijene Sanele, Sejo Lukačević prisjetio se dešavanja na današnji dan prije 21 godinu.
"Otišao sam po vodu, a kćerke su ostale kući. Visoki američki funkcionar je tada bio u posjeti Sarajevu i bilo je mirno. Prva granata je pala u dvorište te ubila petero djece, a troje teško ranila. Moja Sanela je bila teško ranjena, nije dolazila sebi. Nakon tri dana je umrla", kazao je.
Dodao je da je i njegova druga kćerka Vedrana također ranjena, ali je preživjela te danas ima dva divna sina.
Profesorica tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Trgovačkoj školi u Sarajevu Hava Dautbašić, odlučila je da umjesto sata u učionici dovede djecu na ovo mjesto.
"Želim pokazati da smo i dalje istrajni te da mislimo na najmlađe koji su izgubili živote u ratu. Želim da pokažem svojim učenicima da im se ne smije desiti ono što se desilo ovoj mladoj populaciji", kazala je Dautbašić.
