Bivša logorašica Nusreta Sivac, bila je jedna 37 žena zatočenih u logoru Omarska. I 21 godinu nakon što je napustila to mjesto Nusreta se nije uspjela riješiti, kako je rekla, onog strašnog osjećaja koji je nije napustio ni danas.
“Strašan je osjećaj, vratile su nam se slike, kao da je juče bilo, a prošla je 21 godina”, kazala je Anadoliji Nusreta Sivac tokom razgovora na mjestu gdje je 1992. godine boravila sa drugim logorašima.
Prema njenim riječima, žene ovoga logora su preko dana radile u restoranu, koji se nalazio ispod spavaona iste zgrade u kojoj su bile smještene. Preživjele logorašice svake godine su prostorijama logora polagale po pet cvjetova, u znak sjećanja na pet žena ubijenih u Omarskoj.
“Od 37, pet žena je likvidirano i one su pronađene u masovnim grobnicama, neke su pronađene u blizini ovog logora, a neke na području općine Bosanska Krupa”, istakla je Sivac.
Govoreći o danima kada su bile zatvorene u logoru Omarska, Sivac se prisjetila neizvjesnosti svakog narednog minuta za koji nisu bile sigurne da će dočekati žive.
“Ja imam običaj da kažem da ono što ste sebi tada mogli poželjeti je da vas ubiju metkom, da sebi prekratite strašne metode koje su bile primjenjivane u ovom logoru. Ovdje se najmanje ubijalo metkom, ljudi su podlijegali od strašnih metoda kojima su mučeni, iscrpljivani”, prisjetila se Sivac.
Prema njenim riječima, radni dan je započinjao silaskom u restoran, brojanjem mrtvih na ledini ispred “Bijele kuće”, te prepoznavanjem ubijenih po garderobi. Sivac je na kraju poručila da se ovo nikad ne zaboravi.
Logorašica koja je nekoliko puta izbjegla likvidaciju Sebiha Turkanović kazala je da su prije 21. godinu na mjestu nekadašnjeg logora Omarska razmišljali hoće li preživjeti.
“Bilo nas je 37 žena, a ja sam među onih pet žena koje su oni stavili na spisak za likvidaciju, a ja sam jedina koja je preživjela”, prisjetila je Turković te poručila da se ovo mjesto i žrtve ne smiju zaboraviti i da su je osam puta izvodili na strijeljanje.
“Osam puta su me izvodili da me ubiju, ja stvarno ne znam kako sam ostala živa”, kazala je Turković.
Tokom razgovora prišao je jedan od bivših logoraša, dajući komad hljeba Sebihi i na taj način se pisjećajući kada je te 1992. godine Sebiha njemu davala komad hljeba koji ga je držao u životu.
“Moji logoraši me nisu zaboravili. Svaki dan sam radila u restoranu i po tanku šnitu hljeba, tačnije malo mrvica hljeba sam im davala da ostanu u životu”, pojasnila je Turković.
Pojedine novčanice od 10, 20, 50 i 100 KM se povlače iz opticaja, evo do kada ih možete zamijeniti
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
