Pretres pred Apelacionim vijećem Suda BiH u predmetu Boban Šimšić počet će 9. marta

Statusna konferencija je održana nakon što je 5. januara ove godine Vijeće Odjela I za ratne zločine Apelacionog odjeljenja Suda BiH donijelo odluku po žalbama stranaka u ovom predmetu kojom se uvažavaju žalbe Tužiteljstva BiH i odbrane optuženog te ukida presuda sudećeg vijeća od 11. jula 2006. godine. U rješenju Apelacionog vijeća je navedeno da su žalbe uvažene imajući u vidu utvrđene bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Na početku statusne konferencije branitelj Veljko Ćivša je ukazao na činjenicu da se prema čl. 279 ZKPBiH presuda donosi uime države BiH te da je ona pravosnažna nakon izricanja. S tim u vezi je upitao da li vijeće koje je dvotrećinski sastavljeno od međunarodnih sudija, znači onih koji nisu državljani ove države, može donijeti odluku uime BiH.

„Nemam primjedaba na rad međunarodnih sudija i ne tražim njihovo izuzeće, ali mislim da ovo sudsko vijeće ne može voditi glavni pretres i donijeti odluku u ovakvom sastavu“, kazao je Ćivša postavljajući pitanje načina odabira sudija. Zbog toga je zatražio da se „na zvaničnom mjestu u ovom sudu odluči da li može da se donese meritorna odluka u vijeću u čijem sastavu su sudije koje nisu građani BiH“.

„Postavljam pitanje koje zadire u Ustav BiH i na njega se mora dati odgovor“, dodao je.

U glavnom pretresu u obnovljenom postupku tužiteljstvo će čitanjem iznijeti ponovno sve dokaze o saslušanju svjedoka i vještaka, a odbrana je najavila nekoliko pisanih dokumenata kao dopunu dokaznog postupka.

Presudom sudećeg vijeća optuženi Boban Šimšić oglašen je krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti te osuđen na pet godina zatvora. U izrečenu petogodišnju kaznu uračunato je vrijeme koje je proveo u pritvoru od 24. januara 2005. godine. Sudeće vijeće je optuženog oglasilo krivim da je u vrijeme širokog i sistematičnog napada srpske vojske i policije te paravojnih srpskih formacija, usmjerenog protiv bošnjačkog stanovništva na području općine Višegrad od aprila do jula 1992. godine, pomagao u vršenju prisilnog nestanka civila bošnjačke nacionalnosti i u izvršenju silovanja nad civilima bošnjačke nacionalnosti u prostorijama Škole "Hasan Veletovac" u Višegradu.