Preminuo Adolf Adi Hohensinn, veliki humanitarac i dokazani prijatelj Goražda

Čovjek koji je svoj život posvetio pomaganju najranjivijima, preminuo je u 88. godini, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag dobrote i solidarnosti.

Adolf Hohensinn ostao je u sjećanju šire javnosti po svom izuzetnom i neumornom humanitarnom angažmanu tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini.

Potaknut teškim ratnim prizorima koje je pratio putem medija, Adi nije želio ostati samo nijemi posmatrač. Odlučio je lično djelovati i pokrenuti veliku akciju sponzorstva i pomoći za porodice u Goraždu, s posebnim fokusom na djecu koja su zbog ratnih strahota ostala bez jednog ili oba roditelja.

Misija bez granica

Pomaganje drugima za Adija je bilo životni poziv i misija koja nije poznavala granice, nacije ni boju kože. Prije nego što je svoju energiju usmjerio prema opkoljenom Goraždu, pružao je podršku djeci koja su živjela u siromaštvu na području bivšeg Sovjetskog Saveza. U kasnijim godinama života, vođen istim humanitarnim impulsom, nesebično je pomagao i izbjeglicama iz Sirije.

Njegov rad u Goraždu bio je dubok i sveobuhvatan. Pomoć se ogledala kroz direktne humanitarne akcije, podršku školama, vrtićima i brojnim organizacijama. Zahvaljujući Adiju, u poslijeratnom periodu više od stotinu djece i mladih iz Goražda imalo je priliku posjetiti Austriju, osjetiti sigurnost i steći trajna prijateljstva.

Most između Goražda i Linza

Jedan od najznačajnijih koraka u poslijeratnoj kulturnoj obnovi Goražda dogodio se upravo pod Adijevim pokroviteljstvom. On je 1999. godine omogućio i organizovao gostovanje Ansambla narodnih igara i pjesama Centra za kulturu Goražde u Linzu. Za goraždanski ansambl to je bio jedan od prvih i najvažnijih izlazaka na evropsku scenu nakon godina izolacije.

Zbog svog nesebičnog rada na povezivanju ljudi, širenju empatije i pružanju direktne pomoći ugroženima, Biskupija Linz dodijelila mu je 1997. godine prestižnu Nagradu za solidarnost u kategoriji pojedinaca.

Adi Hohensinn je do posljednjeg dana svog života ostao posvećen društveno korisnom radu i podršci onima koje su pogodile životne krize. Građani Goražda, a posebno generacije djece i mladih kojima je vratio nadu u bolje sutra, pamtit će ga kao velikog čovjeka čije je srce kucalo za svakog čovjeka u nevolji.

Njegov blagi osmijeh, plemenitost i ruka spasa koju je pružio Goraždu kada je bilo najteže, ostaju trajno upisani u historiju ovog grada i u srca svih njegovih stanovnika, poručuju Goraždani.