Azilantski centar
8

Preko Delijaša do Evrope: BiH je za tražioce azila samo prolazna stanica

Piše: A. Z.
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Azilantski centar u Delijašu privremeni je dom 16 osoba iz Pakistana, Jordana, Afganistana, Rusije i Poljske. Neki su domovinu napustili jer strahuju za život, drugi zbog loše ekonomske situacije, ali svi oni imaju zajednički san, stići do Evrope.

Kapacitet centra je 154 osobe, a ove godine je povećan broj stranih državljana koji traže azil u BiH. Dok je prošle godine zabilježeno 50 dolazaka, u prva tri mjeseca ove godine već ih je bilo 34. Osigurani su im hrana, džeparac, odlazak u grad, pravna i psihosocijalna pomoć, zdravstvena zaštita i časovi bosanskog jezika.

"Svakog mjeseca dobiju pakete hrane i sami sebi pripremaju obroke, kuhinja im je na raspolaganju od 7 do 22 sata svakog dana. Osim toga, dobiju 30 KM za kupovinu svježe hrane koju kupuju u gradu jer ovdje nema prodavnice. S obzirom da gradski prijevoz nije u funkciji već više od godinu dana, mi tri puta sedmično organizujemo prijevoz u grad, gdje imaju slobodu kretanja. Imaju opciju da se vrate našim kombijem u poslijepodnevnim satima ili sami, taksijem ili stopiranjem, ali moraju doći do 22 sata", kazao je za Klix.ba upravitelj Azilantskog centra Dževad Koštović.

U centru trenutno boravi pet žena i 11 muškaraca, djece nema i rijetko dolaze. Najčešće je riječ o samcima. Upravitelj ističe da nema incidenata, ali da ponekad dođe do verbalnog konflikta, uglavnom zbog različitih stavova. Dane u izolovanom Delijašu ispunjavaju raznim aktivnostima.

"Problem je što smo daleko od grada, a putna komunikacija je loša. Trenutno nemamo ni televizore, ni internet, to je u fazi pripreme, ali svi oni imaju mobitele i u gradu kupe dopunu. Tokom dana uglavnom igraju tenis i karte. Dva puta sedmično dolaze iz Bosanskohercegovačke inicijative žena da bi im pružili psihosocijalnu pomoć jer im je teško, frustrirani su jer su ovdje, a to im nije bio cilj. Također, odvojeni su od porodice koja je uspjela otići ranije. Dva puta u sedmici imaju i časove bosanskog jezika i pola njih ih pohađa, uglavnom kako bi se mogli sporazumjeti", navodi Koštović.

Po završetku registracije koju obavlja Ministarstvo sigurnosti BiH dobiju karton tražilaca azila i međunarodnu zaštitu tokom koje im je zabranjen povratak u domovinu. U centru ostaju mjesec do dva dana, do okončanja postupka, nakon čega idu u prihvatni centar Salakovac.

"Uglavnom traže azil da ih ne bi vratili u zemlju porijekla. Njihov cilj je Evropa. Zaštita se uglavnom daje ljudima iz Sirije i ona traje godinu dana, s mogućnošću produženja. Ukoliko osoba dobije status izbjeglice jer joj je ugrožen život, dobija dokumente, ostaje ovdje i ima pravo da radi. U međuvremenu se radi na integraciji u bh. društvo", ističe Koštović.

Međutim, rijetki su oni koji žele ostati i integrisati se jer je Bosna i Hercegovina za njih samo prolazna stanica na putu ka nekom boljem životu.