Pravni apsurd u BiH: Beskućnici u zakonu uopće ne postoje, vode se kao "lica neprihvatljivog ponašanja"

Prema podacima Centra za socijalni rad, u Kantonu Sarajevo trenutno je evidentirano 27 osoba koje se nalaze u situaciji beskućništva, što predstavlja blagi porast u odnosu na ranije godine.

Međutim, umjesto pod adekvatnim terminom, domaće zakonodavstvo ove ljude svrstava pod potpuno drugačiju i problematičnu definiciju.

O sistemskim propustima i izazovima s kojima se socijalni radnici svakodnevno suočavaju na terenu, u programu TVSA govorila je Mirsada Poturković, stručnjakinja iz oblasti socijalne zaštite.

Ona je upozorila da važeći Zakon o osnovama socijalne zaštite FBiH, kao i kantonalni zakoni, beskućnike ne prepoznaju kao posebnu kategoriju korisnika, baš kao ni žrtve trgovine ljudima.

"Naše norme umjesto toga definiraju 'lica sa društveno neprihvatljivim ponašanjem'. U tu kategoriju država razvrstava osobe sklone besposličarenju, skitnji, ovisnostima ili one koje se zatiču na ulicama sa različitim oblicima neprihvatljivog ponašanja. Ako napravimo paralelu sa regijom, tamo je zakonski vrlo jasno precizirano ko se smatra beskućnikom. Kod nas to nije slučaj i naše norme jednostavno ne prate vrijeme i nove društvene izazove", istakla je Poturković.

Dodala je kako osobe koje se zatiču na sarajevskim ulicama uglavnom ne odgovaraju klasičnoj regionalnoj definiciji beskućnika.

"Najčešće se radi o osobama koje su sklone različitim ovisnostima, a nerijetko je prisutan i invaliditet. Paradoks je da značajan broj tih ljudi zapravo ima stambenu jedinicu i ima gdje živjeti. Također, većina njih ima užu ili širu porodicu, ali su kontakti s njima potpuno prekinuti", objasnila je.

Jedna od ključnih prepreka za službe socijalne zaštite jeste činjenica da se pomoć ne može pružiti prisilno. Ako osoba odbije smještaj u ustanovu ili prijavu u sistem, socijalni radnici nemaju zakonski mehanizam da reaguju, čak ni u slučajevima kada je osobi oduzeta poslovna sposobnost.

S druge strane, prihvatilište pri Gerontološkom centru Sarajevo ima stroge kriterije za prijem, pa su ovisnosti česta kontraindikacija za boravak, zbog čega mnogi korisnici napuste smještaj ili budu udaljeni zbog kršenja kućnog reda.

Dodatni problem predstavlja i realizacija prava na subvencioniranje podstanarstva. Iako ove osobe formalno imaju pravo na takvu vrstu novčane podrške, uslov je potpisivanje ugovora sa stanodavcem.

"Nažalost, rijetki su ili gotovo da ne postoje stanodavci koji žele potpisati ugovor, a naročito sa osobama koje su sklone društveno neprihvatljivim ponašanjima. Uz to, sami finansijski cenzusi za ostvarivanje socijalnih prava su generalno relativno mali", naglasila je Poturković.

Kao jedini izlaz iz ovog začaranog kruga navode se nova zakonska rješenja na federalnom nivou, Zakon o socijalnim uslugama i novi Zakon o socijalnoj zaštiti, u čije je radne verzije pojam beskućnika konačno uvršten.

Usvajanje ovih propisa Federalnog ministarstva rada i socijalne politike preduvjet je da i kantoni usklade svoje zakone i omoguće adekvatno zbrinjavanje ove populacije.