Potresnim performansom "Vidiš li me?" obilježen Dan sjećanja na ubijenu djecu Goražda

Umjetnički performans pod nazivom "Vidiš li me?" pripremila je je profesorica Senada Aleta sa učenicima i članovima Amaterske pozorišne scene iz Goražda u znak sjećanja i opomene.

Pred spomenikom ubijenoj djeci oživjela su njihova imena, njihovi snovi i neispričane priče, a u performansu je učestvovalo 151 dijete u znak sjećanja na isto toliko ubijene djece u gradu na Drini. Kroz riječi, tišinu, pokret i muziku, mladi su progovorili u ime onih čiji su životi nasilno prekinuti.

U scenama punim emocija odzvanjale su riječi.

"Maj je mjesec. 14. maja ubijeno je prvo dijete u Goraždu. Granatom. Monstruoznim činom bacanja granate na civilne objekte gdje uvijek ima djece. Vidjeli su mjesta koja gađaju, vidjeli su koga ubijaju. Goražde je oplakivalo i oplakuje djetinjstva nedoživljenja i neživljenja. Već pune 33 godine niko nije odgovarao za zločine nad djecom u ovom gradu. S ovog mjesta opominjemo mi koji ne damo zaboravu nijedno ime ubijenog djeteta. I tražimo da se zločinci dovedu pred pravdu. Tražimo u ime 151 ubijenog djeteta. Jer ne pitamo nikog vidi li nas - gledat ćete nas dok smo živi i opominjat ćemo vas da pravda ubijenoj djeci nije data".

Danas su u Goraždu izgovorena imena djece čiji su životi ugašeni. Uz svako ime poruka mira, a pjesmu "Da Goražde nam živi" izveo je Hor OMŠ "Avdo Smailović".

Današnje poruke iz Goražda nisu bile upućene samo prošlosti. Posebno snažan trenutak bio je i kada su djeca pomenula današnju Gazu, čije škole postaju ruševine, a parkovi grobnice. Iz Goražda, nekada zaštićene enklave koja je preživjela opsadu dugu 1.336 dana, otišla je poruka solidarnosti.

"U Goraždu, u Gazi i u svakom kutku ove planete dijete ima pravo da živi. Jer ste nam to rođenjem obećali. Sjećamo se ubijenih u Goraždu, ali gledamo i današnji svijet gdje djeca ponovo umiru bez krivice. Gaza gori. Njene škole postaju ruševine. Njeni parkovi grobnice. I opet iste prizore gledamo, krv na pločnicima, plišane igračke u prašini. Mi znamo jer smo i sami bili prepušteni tišini svijeta kao zaštićena enklava. I zato ovo nije samo sjećanje. Ovo je vrisak. Ovo je opomena. Ratovi dolaze kad ljudi šute. Genocidi rastu kad svijet okrene glavu. Svako dijete ima pravo da živi u Goraždu, u Gazi, u svakom kutku ove planete", poručili su.

Dan sjećanja na ubijenu djecu Goražda obilježava se svake godine 14. maja, na datum kada su 1992. godine, ispred zgrade u tadašnjoj ulici Sandžačkih brigada, ubijeni 15-godišnji Mirsad Ćulov i 16-godišnja Selvira Suljović. Njihova smrt bila je tek početak monstruoznog granatiranja civilnih zona i sistematskog ubijanja djece tokom opsade Goražda, koja je trajala 1.336 dana.

Prema istraživanju doktora Muamera Džananovića sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, tokom agresije na Goražde osim ubijenih, ranjeno je 428 dijete. Njegova knjiga Zločini nad djecom u Goraždu tokom opsade 1992–1995. svjedoči o zločinima koji su ostali nekažnjeni. Gotovo 40% ubijenih bila su djeca mlađa od sedam godina. Posebno tragično je što je više od pedesetoro djece ubijeno dok su pokušavala pobjeći na sigurno. Ginula su na kućnim pragovima, u školskim dvorištima, na ulici..

"Statistika i sami podaci koje imamo i u knjizi dr. Muamrea Džananovića pokazuju da je najveći broj djece stradao od granata, u večernjim satima kada su mislili da to vrijeme mogu provesti vani. Međutim nikada nije bilo sigurno jer su ubijana granatama i snajperskim hicima. Ovo su naše poruke mira – da se nikada i nikome ne ponovi nešto slično, ali nažalost, svjedoci smo da se ponavlja", poručila je profesorica Senada Aleta.