BiH
205

Porodice žrtava žive, a nisu žive: Zeleni tabuti govore više od bilo koje riječi

Piše: Er. M.
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Kemal Hasanović iz Srebrenice 11. jula u Potočarima pokopat će brata i oca. Kada je svirepo ubijen 1995. godine njegov brat je imao samo šesnaest godina.

"Brat mi je imao sam šesnaest godina, a i otac je bio relativno mlad. Svi moji bili su u Srebrenici, a ja sam u tom trenutku bio u Tuzli gdje sam studirao. Brat mi je identifikovan prije tri godine, a tijelo oca još uvijek nije kompletirano. Samo 30 posto skeleta je pronađeno", ispričao nam je Hasanović.

Hasanović se zahvaljuje bogu na mlađem bratu i sestri koji su preživjeli sve golgote agresije na BiH.

"Zadnji susret oca sa bratom i sestrom koji su krenuli ka Tuzli bio je na prvom postrojavanju, nakon čega je nastao pakao i masovno ubijanje. Tada su se vidjeli i onda razbježali na sve strane", kazao je Hasanović za Klix.ba.

Povratnica Zuhreta Hodžića sa bolom i tugom pričala nam je o tragičnim stradanjima članova njene porodica. Ona ističe da je teško, ali da se ipak i dalje mora živjeti.

"Trebala je cijela Evropa doći i vidjeti posljedice genocida. Da vidi kako je kada živiš, a ne živiš. Ukopala sam brata, sestrića, pa dva zeta, sve sam pokopala. Bolno je živjeti, ali živjeti se mora", kazala je Hodžić.

Mevludin Selimović danas je proučio Fatihu nad tabutom svog dajdže. Kazao je da je teško bilo šta govoriti i da 136 zelenih tabuta govori više od bilo kakve riječi.

"Danas je ovdje moj daidža, boljeg čovjeka nisam do danas upoznao. Nema niko da ga spusti u zemlju, na onom svijetu dva sina ga čekaju. Teško je govoriti bilo šta", rekao je Selimović.