Porodica Zuban u Goraždu strahuje od novih padavina nakon što im se urušio plafon

Krov u potkrovnom stanu u kojem su smješteni se obrušio zbog jakog vjetra pa se dio plafona sručio u sobu. Srećom u stanu u tom trenutku nisu bila djeca.

"Bio je jak vjetar i bukvalno je digao dio krova na zgradi a kiša je pala i sve je prokislo, ne znam šta više da radimo. Sve ovo traje već deset godina. Mi idemo, tražimo, molimo, upozoravamo, ali nema koristi. Jednom su došli i stavili lepenku koja je upravo i spala. U nedjelju je vjetar otkrio našu zgradu, ja sam u ponedjeljak odmah otišla u opštinu. Oni su izašli, vidjeli i rekli da para nema u budžetu. Mi smo im fino govorili da je ovo užas, da će sve pasti, ali nažalost njih očito to ne zanima. A tako je i bilo, u utorak je plafon u sobi pao. U srijedu smo otišli u opštinu da prijavimo, ali nažalost opet niko nije bio zainteresovan čak ni da dođe da vidi, rečeno nam je: Šta ćemo mi što je tebi plafon pao", priča za Klix.ba Melisa Zuban.

Razočarana je i zabrinuta jer vrijeme prolazi, nove padavine su sve izvjesnije, a porodici niotkud nema pomoći.

"Htjeli su da vrate staru lepenku koju je vjetar i odnio i od koje nema ništa, vidjela je to i gospođa Mersida iz Goraždestana. Evo i danas je četvrtak nikad niko drugi se nije udostojio da izađe da vidi. A pošto njih ne zanima mi smo plafon u sobi danas uradili nekako kako smo mogli, ali šta dalje? Mi smo zakrpili plafon al' vjerujte to nema koristi dok se krov ne napravi. Ja njima kažem meni na sijalici kiša ide i mi redovno pokisnemo u našem stanu a kiriju plaćamo opštini. Moja kćerka je noć prije nego je plafon pao pokisla u svom krevetu i jorgan i sve je bilo mokro, to je užas", ogorčena je Melisa.

Slična situacija je sa većinom potkrovnih stanova u vrijeme padavina što je dokaz da im je potrebna hitna sanacija. Međutim odgovor koji je porodica Zuban dobila u Općini Goražde je da novca za sanaciju zgrade nema. Najveća briga im je dvoje maloljetne djece, sin od devet i kćerka od 11 godina koji ostaju sami dok su oni na poslu. Svaka jača kiša ili vjetar za njih su dodatni strah. Godinama žive u lošim uvjetima čekajući sanaciju krova i utopljavanje zgrade. Samir Zuban, Melisin muž, je kao dijete protjeran iz Višegrada, odrastao je bez roditelja koji su poginuli i ima status šehidske porodice. Nakon godina patnje, kad se skrasio u domu sa svojom porodicom, život je donio druge probleme.

"Šta ću ja dalje, djeca ostaju sama, kisnu na sve strane, suprug je malo to pokrio ali kolko će izdržati. Naručit će se lepenka, uradit će se ali kad, možda na proljeće, šta ću ja do proljeće, kako da djecu samu ostavim, razočarana sam u sve. Do ovog nije smjelo doći, govorili su nam da pišemo zahtjeve, stotinu sam ih napisala i ponovo kažu zahtjev napiši, zašto?", priča Melisa.