Pogled na Sarajevo očima šestoaprilske djece: Pronašli smo šest osoba koje slave rođendan na Dan grada

Ispričan je i kroz značajna mjesta, simbole grada i znamenitosti. Ali, nekako je najviše neispričanih priča kroz najveće bogatstvo ovog grada - ljude. Priče su to koje bi memoare o Sarajevu učinile beskrajnima. Svakog dana iznova bi imale novi nastavak.

Zato smo odlučili prikazati Sarajevo kroz nekoliko ljudi koje imaju posebnu povezanost sa glavnim gradom Bosne i Hercegovine. Na dan kada Sarajevo slavi slobodu, naši sagovornici pušu svijeće i režu torte. Šesti april je za njih dvostruko slavlje - rođendan i Dan grada Sarajeva.

Osjećaj pripadnosti

“Kada hodam ovim ulicama, osjećam se kao da pripadam ovdje”, kaže nam na početku razgovora dječak Muhamed Mehmedić i time nam pokazuje šta u praksi znači dječija iskrenost.

Ova spontana, ali vrlo emotivna i iskrena izjava označava njegovu pripadnost Sarajevu iako je sa porodicom odselio kilometrima daleko u Beč. Kaže nam da ga smatra modernim gradom, a u Sarajevu voli prirodu i svoje ljude.

Ilhana Šabanović je tek nekoliko godina starija, ali i nju vezuje ljubav prema ovome gradu. Ispričala nam je kako je obišla i druge gradove, ali se uvijek rado vrati u svoj dom.

“Shvatila sam da Sarajevo ima toliko drugih stvari koje bi drugi gradovi htjeli da imaju, ali nemaju iako su mnogo posjećeniji i veći od Sarajeva”, ističe ona.

Isti dan, iste godine, ali u drugoj bolnici je rođena njena vršnjakinja Ajna Tičić. Na naše pitanje kako vidi glavni bh. grad kroz narednih 10 godina, kaže da očekuje nove građevine i trgovine, ali joj se dopada baš ovakvo kakvo jeste sada.

“Na dan kada sam rođena, moj babo je rekao da ću ja braniti Sarajevo pa mi je to isto posebno”, odgovara nam ona na pitanje po čemu je ovaj grad drugačiji od ostalih za nju.

Neke nove generacije

Edina Čomor Arnaut je na početku razgovora poručila da je jako sretna jer se neko sjetio šestoaprilske djece, kako je ona nazvala sve one koji su rođeni na ovaj datum.

U njenom glasu i kroz riječi ne može, a da se ne primijeti ljubav prema Sarajevu, pa ne čudi jer je nesuđenu karijeru profesorice sigurnosti i odbrane zamijenila turizmom.

Kroz takve ture predstavlja svu ljepotu, historiju i vrijednosti ovoga grada.

“Uvijek se sjetim svog 18. rođendana. Desilo se da su bile postavljene crvene stolice za ubijenu sarajevsku raju i nisam mogla slaviti rođendan jer je bio Dan žalosti tako da sam ga odgodila i slavila nekoliko dana poslije… Sarajevo i ja se nadopunjujemo i poštujemo jedno drugo”, ispričala nam je Čomor Arnaut.

Navijač fudbalskog kluba Željezničar i učenik Devete osnovne škole, tako je sebe opisao Ammar Žunić koji danas puni desetu godinu.

Kaže nam da voli utakmice na koje ide sa porodicom, ali i dječije iskreno, priznaje da na taj spisak dodamo i ljubav prema ćevapima bez kojih ne može zamisliti šetnje Baščaršijom.

Rijad Mušinović, učenik Prve bošnjačke gimnazije, predstavlja učenike u čijim riječima, kroz koje govori o historiji, već sada se mogu primijetiti obrisi novih generacija na koje ćemo biti ponosni.

Upravo zato što, da bismo krojili bolju budućnost, neophodno je da znamo našu prošlost. Čini se da nove generacije to znaju jako dobro. Možda je došlo vrijeme za nove priče, neke ljepše i bolje koje bi mogle krenuti upravo iz Sarajeva.