Posao usputnog internet novinara nije nimalo lagan. Pogotovo ako to radite bez ikakve naknade, u nadi da će se nekada stvari u našoj zemlji promijeniti. Ne biste vjerovali kakvih sve nebuloza, besmislenih vijesti i sličnih stvari ima na webu, a koje služe većinom manipulisanju širokih masa prosječnog kvocijenta ljudske inteligencije, od kojih žive njihovi tvorci, a uredno i svakodnevno se hrani njihova publika.
Ako jednom mjesečno naiđete na neku iole zanimljivu ili kulturnu vijest koju napišete sa zadovoljstvom, ne, ona neće voditi na listi najčitanijih vijesti toga dana. Naravno, to će biti trač, nebitno koji, bitno je da je trač. Bitno je da je Andrea šutnula Amara Osima. Koga briga da su otvoreni Cankarevi dani? Koga briga za sajam knjiga?
Lokalne vijesti? Domaće? Agencijske? Ne, prijatelju. Nemamo sredstava da sebi priuštimo Onasine vijesti. A zašto ih ne džonimo kad većina vodećih "novinskih" kuća preuzima svakodnevno naše vijesti? Ne mi nismo takvi. Mi ćemo živjeti od našeg truda i rada, a ne od tuđeg. Kad naši ljude shvate što je autorsko pravo pojedinca tada će nama svima biti bolje.
Evo sad akcija. Kažu 'kupujmo domaće'. Zašto ne podržati domaće? Zašto ne podržati domaće portale? Sigurno ste svjedoci, bar većina vas, nedavnog gašenja sarajevo-x.com portala, prouzrokovan čisto (ne)finansijskom situacijom. Nemamo sredstava za Onasu, kako nemamo? Kažu nismo tražili sponzore. Nismo? Slijedi primjer.
Naša ekipa se uputila u jednu lokalnu auto kuću, predstavnika svjetske renomirane marke automobila. Najavimo se telefonom i tražimo sastanak. Namjerno ne šaljemo mailove, jer znamo apriori da taj mail neće biti ni pročitan. Ljudima je već postao uobičajen postupak na takve mailove desni klik miša pa izabrati "Delete". Dotična gospođica nas je primila sa izrazom "kako da ne, možete vi doći". Da, a sve bi bilo ok da nam je dala više od 2 minute na sastanku, da nije klimala glavom, glumeći da nas sluša i razumije, da nam bar nije uzela brošuru za koju smo skupljali marku po marku da bi mogli odštampati sajt i kategorije sajta na laserskom kolor štampaču, jer naravno sajt smo morali pokazati u printanom izdanju jer naši ljudi ne znaju koristiti internet. Blago Albancima, bolji su od nas. Gospođica nije ni čula za sarajevo-x.com, a otjerala nas je sa izgovorom kao da se ponuda mora slati dalje i da ona kao marketinški direktor ne odlučuje o tim stvarima, i citiramo "Što duže čekate to je bolje, veće su šanse da prihvate vašu ponudu. Ako vam se odmah jave, znači da će vas odbiti." Da, tako nas je kulturno od*ebala, niti nam je vratila brošuru, koja je vjerovatno završila u punoj kanti za smeće koja se nalazi odmah pored stola i služi za takve stvari. Gđa nije uzela niti tražila vizitke ili bilo kakav kontakt sa nama.
Pitanje je do kada ovako? Koliko naše ljude uopšte interesuje jedan napredniji, moderniji projekat? Koliko su zainteresovani da krenu naprijed i da shvate da su već drugi davno, uključujući i susjedne nam zemlje duboko zakoračile u oblasti reklamiranja na internetu.
Slovenija, mala zemlja, napredna, kupuje domaće, podržava domaće i stoga ima 40% korisnika. Susjedna nam Hrvatska velikim korakom ide naprijed i stala je na 16%. Ne, ne nadajte se, jer i Srbija i Crna gora su naravno ispred nas sa 4% korisnika interneta. Mi, mi smo zadnja rupa na svirali. Zabetonirani na onih 1%.
