Optužnica tereti Zdravka (Mato) Mihaljevića (1964.), zvanog Pijuk, da je u svojstvu pripadnika II bojne brigade Hrvatskog vijeća obrane „Josip ban Jelačić“ iz Kiseljaka i u svojstvu komandanta jedinice HVO-a za posebne namjene „Maturice“ u periodu od aprila do juna 1993. učestvovao i pomagao u progonu, ubistvima i mučenju bošnjačkog stanovništva na teritoriji općine Kiseljak.
Prema optužnici, Mihaljević je kriv što je 12. juna 1993. nakon artiljerijskog napada postrojbi HVO-a na Tulice sudjelovao u pješadijskom napadu i uništenju tog mjesta, predvodeći, zajedno s Vlatkom Trogrlićem zvanim Žuna i Antom Cvijanovićem zvanim Tana, pripadnike postrojbe „Maturice“ i druge pripadnike HVO-a među kojima Stjepana Lacu zvanog Pepa, Tibora Praju, Ljubu Medića i Nikicu Medića. Nakon zauzimanja Tulica, zarobljeno stanovništvo su okupili ispred kuće Muje Bajraktarevića gdje je optuženi pucao iz automatske puške i ubio Salku Bajraktarevića, a zatim naredio bošnjačkom stanovništvu razdvajanje na muškarce i žene.
Grupi od 30 muškaraca Mihaljević je naredio da krene u pravcu mjesnog groblja u Tulicama, prateći je s drugim bojovnicima, među kojima je bio Tibor Prajo, naoružan. Po dolasku na mjesno groblje, „Pijuk“ je naredio zarobljenima da se postroje, a onda iz stroja izvodio zarobljenike, koje je, s još dvojicom pripadnika PPN „Maturice“, ubio pucajući iz neposredne blizine. Ubijeno je sedam civila.
Ostali pripadnici njegove jedinice i HVO-a su u istom napadu na Tulice pljačkali i ubijali, tako da se nekim stanovnicima gubi trag. „Pijuk“ je, prema navodima optužnice, naredio preostalim stanovnicima da krenu nazad, uđu u vozilo marke „Tam", koje ih je povezlo prema Kiseljaku, a on ih u „golfu“ pratio s braćom Šimić. Na tom putu je naredio Ibrahimu Jahiću da izađe iz vozila, a braći Šimić da Jahića prate nazad u Tulice. Od tada se Ibrahimu Jahiću gubi trag.
Tijela mnogih stanovnika Tulica ekshumirana su u februaru 1998. iz tamošnjeg mjesnog groblja.
Tužiteljica Slavica Terzić najavila je da će izvođenjem predloženih materijalnih dokaza i deset svjedoka dokazati „šta je bilo jučer u Tulicama, kako bi se utvrdila istina“. A to jučer je, kazala je, utvrđeno presudom MKSJ-a u predmetu tužiteljstvo protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza.
Branitelj optuženog, Dušan Tomić, odbranu će temeljiti prvo na činjenici da je optuženi dobrovoljno došao iz Hrvatske pred Sud BiH.
Prema riječima odbrane, neosporno je da je na području Kiseljaka postojao sukob, neosporno je da se u Tulicama dogodio zločin i da su ljudi ubijani a kuće paljene, ali je sporno ko je to i kako učinio.
„Ukoliko je Zdravko Mihaljević počinio zločin, treba da odgovara. A ja tvrdim da nije u Tulicama počinio zločin“, kazao je Tomić. Pri tome je najavio da će dokazati kako 12. juna 1993. optuženi nije ni bio u Tulicama, jer je došao do Lepenice kada je akcija bila završena. Tomić je najavio da će kao svjedoke pozvati Ivicu Rajića, „pokajnika i osuđenika na 12 godina, alfu i omegu svega, moćnog komandanta u Kiseljaku“, kao i Marija Bradaru, „drugog komandanta. “
Nastavak glavnog pretresa u ovom predmetu je zakazan za 23. maja kada će biti izvedena prva dva svjedoka optužbe.
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
