Pobili ih, spalili tijela, uništili i potpise na zidu logora
Članovi porodica ubijenih u Kalinoviku 1992. godine obilaskom stratišta, obilježili su u nedjelju godišnjicu stradanja civilnog stanovništva tog kraja. Obišli su najprije Osnovnu školu "Ljutica Bogdan" koja je 1992. godine pretvorena u logor u kojem je ubijeno 14 zarobljenika, a 30 žena je silovano. Položili su cvijeće, proučili fatihu, i "putem smrti" kojim su njihovi najmiliji odvedeni 1992. godine nastavili su prema Barutnom magacinu.
"Da vi samo znate kako je moj brat Suvad bio jedan fin momak, nije takvog bilo nadaleko. Nikome ništa nije nažao učinio, niko nije imao bilo kakav razlog da ga mučki ubije. Odveden je odavde s većinom muškaraca prema Ratinama, tamo su ih izvukli iz kamiona, strijeljali pred štalom Tuzlaka, i spalili. Nikada ih nismo pronašli", priča nam Zlatka Čukurija dok stojimo pored sačuvanog potpisa njenog brata Suvada Suljića. Dolazak u magacin je svake godine iznova šokira, a ove godine je ostala na nogama samo zahvaljujući tabletama za smirenje koje je uzela pred polazak.
U Barutnom magacinu na godišnjici je i Jasna Hadžić. Oca Esada nije upamtila, imala je tek nešto više od tri godine kad je ubijen. Poznaje ga sa nekih fotografija, iz priča majke i Fejzije Hadžića koji je jedini preživio strijeljanje u Ratinama.
"Moj otac je iz škole doveden u Barutni magacin. Bio je zatočen ovdje sa drugim ljudima iz Kalinovika, a onda su jednog dana došli po njih i odveli ih. Potresena sam, plače mi se, ali želim ostati jaka i hrabra, ne želim pokazati slabost, zbog svog oca", priča nam Jasna. Pokazuje nam rupe od ventilacije u zidovima:
"U ove rupice su ostavljali poruke koje su željeli da vidimo. Veliki dio poruka zločinci su pronašli i uništili, a poruke koje smo našli tek nakon rata na žalost nisu bile čitljive". Tu je i Mirveta Pervan, koja je kao šestogodišnjakinja ranjena u selu Mjehovina od čega i danas na licu nosi ožiljak, a bila je i zatočena u školi.
Atmosfera Barutnog magacina potresla je i Christophera Bennetta, zamjenika visokog predstavnika za BiH. Razgovarao je sa Zlatkom i ostalim porodicama ubijenih, raspitivao se o razlozima zbog kojih im vlasti ne daju dozvolu da od napuštenog magacina naprave memorijalni centar, i sve šta se tu desilo prepričavao svom sinčiću koji je došao s njim. Cvijeće su tu i ispred škole položili i Damir Bećirović, savjetnik člana Predsjedništva Željka Komšića, kao i drugi gosti, predstavnici Općine Trnovo, logoraških udruženja...
Iz Barutnog magacina kolona dalje prašnjavom makadamskom cestom kreće dalje, najprije ka Mehkim brdima gdje je pronađena prva masovna grobnica žrtava iz Kalinovika, ali i Trnova i Foče, a onda ka Ratinama, mjestu na kojem strijeljano 25 muškaraca čija su tijela potom spaljena. Prisjećanje na strijeljanje 25 nenaoružanih, vezanih i bespomočnih ljudi, mnogi nisu mogli podnijeti. Neki od prisutnih su tiho zaplakali, ubijenima je proučen Jasin, i krenulo se dalje.
Na Ratinama su ubijeni mlađi zarobljenici, dok su stariji kamionima odvedeni dalje prema tunelima u Miljevini, gdje su pobijeni. Tu je pronađena i masovna grobnica u kojoj je Zlatka Čuruvija pronašla oca i trojicu amidža. U grobnici je nađeno 17 posmrtnih ostataka ubijenih zarobljenika, ali se pretpostavlja da gromade velikog kamenja kriju još tijela. Za više od 50 tijela porodice i dalje tragaju.
"Ne smijemo zaboraviti! Molim vas, nikada nemojte zaboraviti to što se ovdje dogodilo! Pogledajte, nabacili su kamenje da sakriju zločin, ali mi ćemo svoje nestale naći!", kazala je Ismira Hadžić, čiji je otac Vejz bio zatočenik logora u Kalinoviku nakon čega je ubijen.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
