Potresne identifikacije Višegrađana
4

Plava košulja s bijelom kragnom i tregeri ubijene Alme Hasečić (10)

Piše: Almir Panjeta
Foto: A. Panjeta/Klix.ba (Foto: A. P./Klix.ba)
Posmrtni ostaci, plava košulja na tufne i tregerčići ostali iza male Alme Hasečić (Foto: Almir Panjeta/Klix.ba)
Remzija Hasečić u četvrtak je u Visokom identificirao kćerku Almu koja je imala deset godina kada je ubijena u Višegradu, i sina Nermina koji je ubijen s nepunih 15 godina. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su na dnu jezera Perućac koje je 2010. ispražnjeno radi čišćenja brane. Ostaci njihove majke Vezime nikada nisu pronađeni.

"Ništa me ne pitajte, došao sam da identifikujem svoje dvoje djece. Našli su ih u Perućcu, sahraniću ih u Vlakovu, ostaviću i jedno mjesto za Vezimu, ako je nekada nađu. Da nađu bar jednu kost, ali da imam gdje otići na mezar", priča nam Remzija dok čeka red za identifikaciju dok jedan za drugim članovi porodica ubijenih Višegrađana ulaze u prostoriju za identifikaciju u mrtvačnici Javnog preduzeća "Gradska groblja Visoko".

Grobnu tišinu prostorije za identifikaciju na čiji stol predstavnici Instituta za traženje nestalih stavljaju vreće s posmrtnim ostacima ubijenih pronađenih u Perućcu kako bi ih članovi porodica vidjeli posljednji put razbija tek pokoji uzdah ili jecaj, ili pak zvuk rajfešlusa na vreći koji u svoj toj tišini strahovito zvuči. Zrak u prostoriji je težak i osjeti se na vlagu.

Kada su otvorili vreću s posmrtnim ostacima Alme Hasečić, u njoj su uz kosti bili plava košuljica na tufne s bijelom kragnom, ostaci smeđeg džempera i tregeri. Od Nermina je pronađeno mnogo manje posmrtnih ostataka. Remzija je ušao u prostoriju, zastao, proučio fatihu Almi pa Nerminu, zagledao se dugo u njihove posmrtne ostatke, slegnuo ramenima i izašao. Nismo ga ništa pitali, sve je govorio njegov pogled...

Troipogodišnjeg Harisa su s igre odveli i ubili

Istog dana identificirani su i posmrtni ostaci dječačića Harisa Podžića koji je imao tri i pol godine kada je brutalno ubijen skupa s majkom. Otac mu je poginuo na Volijacima nikada ne čuvši ni jednu vijest o sudbini malog Harisa i supruge Ćamke. Kako su njegove dvije sestre koje su uspjele preživjeti strahote Višegrada u to vrijeme također bile djeca, nemaju dovoljno snage za identifikaciju, a nana je stara i bolesna, najbliži preživjeli rođaci koji su došli na identifikaciju su mu amidžići Dževad i Refik.

"Kako mi je pričala njegova nana, kada su ih razdvajali, mali Haris nije trebao ići u vozilo kojim su ljudi odvezeni na smaknuće. On je bio mali, trčao je naokolo, igrao se, i kad su krenuli samo ga je neko od vojnika zgrabio i ubacio u taj kombi...", ispričao nam je Harisov amidžić Dževad.

"Da im pronađu bar kost, da znamo gdje su..."

Zahida Hodžić došla je da identificira dajdžu Mehmeda Šabanovića:

"Na današnji dan, prošlog četvrtka, identificirala sam oca Rasima Beširevića. Tužna sam. Nema tu ništa što bi me moglo obradovati, meni moje niko neće vratiti, a tražim još mnogo članova rodbine koji su pobijeni, muža, djecu... Da nađu bar po jednu kost, samo neka se zna gdje su", kaže Zahida.

U četvrtak je obavljeno 20 identifikacija, Dževad Medžuseljac došao je da identifikuje majku Hatidžu, Aišu Salić identifikovao je unuk, kćerka Aldijana došla je da identifikuje ostatke oca Asima Subašića... Osim žrtava iz Višegrada identificiran je i Budimir Todorović koji je poginuo u okolini Goražda, a rijeka Drina njegove posmrtne ostatke donijela je sve do jezera Perućac gdje su pronađeni s ostacima stotina ubijenih Višegrađana.

Većina identificiranih biće sahranjeni na višegradskom mezarju Stažište 26. maja ove godone, dok će neki po želji porodica biti sahranjeni na druga mezarja.