Za nestalim dječakom tragali su višegradska policija, ronioci, granična policija, nesretni roditelji... ali nikakav trag za pet godina nije pronađen.
Miloševi roditelji su, da bi dječak mogao pohađati nastavu u petnaestak kilometra udaljenom Višegradu od rodnog sela Veletova, iznajmili kuću na obali Drine.
Dječak je prije odlaska u školu uzeo loptu i otišao da se igra na terenima Sportskog centra i nije se vratio.
"Godišnjice njegovog nestanka najteži su mi dani u životu. Izbrojala sam više od 1.800 dana od kada mog Miloša nema. Svašta smo pomišljali - i da ga je Drina odnijela, i da je otet, i da će se vratiti, ali od njega nema ni traga ni glasa", kaže Miloševa majka Slađana.
Todorovićevi imaju i sina Gavrila, koji je pošao u osnovnu školu u Višegradu.
"Opet ista priča, dijete ne može pješačiti tri kilometra do ceste, a onda autobusom do grada. Zato moja supruga, dok Gavrilo ide u školu, stanuje kod svoje majke, ali onda nema ko da radi na selu", jada se Milošev i Garvilov otac Mitar.
U petočlanoj porodici Todorovića niko nije zaposlen i oni veoma teško žive, baveći se pomalo zemljoradnjom i stočarstvom.
"Od novca koji su mi dobri ljudi darovali počeo sam gradnju kuće u Višegradu - da bih lakše iškolovao Gavrila. Ali nemam sredstava da je ukrovim i završim, ne mogu za to da zaradim, jer sve što steknem utrošim na preživljavanje porodice“, kaže Mitar.
U višegradskom naselju Vučine Mitar je uspio da postavi prvu ploču i ozida ciglom prvi sprat.
Pomoć ovoj nesretnoj i siromašnoj porodici potrebna je više nego ikad.
Da li će biti humanih ljudi da bar pomognu da Todorovići završe započetu kuću u Višegradu i time bar malo olakšaju svoj ionako težak život?