BiH
191

Penzionisani rudari RMU Zenica: Solidarnost moramo čuvati, to nam niko ne može oduzeti

Piše: E. M.
Komorati rudnika Stara jama Zenica (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba) (Foto: E. M./Klix.ba)
Edhem Fejzić (sredina - crvena zaštitna kaciga) (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
Rudari Rudnika mrkog uglja Zenica rade u najopasnijim jamama. Hljeb sa sedam kora nije lako zaraditi, ali stotine rudara svaki dan u jamu silazi sa osmijehom na licu uz šale sa drugim kolegama, što je posebna draž ovog posla u kojem se najviše cijene solidarnost i dobri odnosi.

Kako u penziju odlaze stariji i iskusniji rudari, svake godine nova mlada radna snaga dolazi u pogone zeničkih rudnika Stara jama, Raspotočje i Stranjani. Prema riječima penzionisanih rudara, vrijeme u rudniku brzo prolazi jer se radi, a koliko god im je ovaj posao bio težak, isto toliko im je bio i drag zbog poštenja i solidarnosti.

Zeničanin Edhem Fejzić je jedan od 65 penzionisanih komorata koje su u utorak u Domu penzionera ispratili članovi Uprave rudnika. Svoj radni vijek u pogonu Stara jama počeo je 1985. godine na poslovima rudarskog tehničara, zatim počinje raditi kao miner, smjenski poslovođa, a nakon 1991. godine raspoređen je na poslove glavnog nadzornika i poslovođe Stare jame. Od 2004. godine do penzije bio je zaposlen na poslovima referenta za rudarske poslove RMU Zenica, a kao član čete za spašavanje učestvovao je u skoro svim intervencijama na spašavanju ljudstva i materijalnih sredstava u rudnicima.

"Nije mi baš jednostavno, mi rudari smo posebno vezani za ovu djelatnost i naravno jedni za druge, što bi se reklo, i u dobru i u zlu. Veoma nam je teško kada dođe trenutak da idemo, naravno, u zasluženu penziju. Emocije su prisutne, suze radosnice što je sve prošlo, ali prisutna je i tuga što više nismo sa svojim komoratima", izjavio je Fejzić na početku razgovora za Klix.ba.

Vezani za hljeb sa sedam kora

Svakodnevni silazak u jamu, zaduženje opreme, vedra lica portira koji prvi na ulazu u krug rudnika izgovore rudarski pozdrav "Sretno", lampar te druge kolege komorati, to je sve ono što čini svakodnevnicu rudara. Po odlasku u penziju, Fejzić ističe da sve to na kraju nedostaje.

"Bez obzira na to koliko je ovaj posao težak, opasan i naravno odgovoran, ipak smo svi vezani za hljeb sa sedam kora", dodaje Fejzić.

S obzirom na to da se sve više mladih Zeničana prijavljuje na konkurse za poslove kopača u Rudniku mrkog uglja Zenica, penzionisani Fejzić im je poručio da se čuvaju i pridržavaju mjera zaštite.

"Svi rudari koji su ostali raditi i koji će doći na ovaj poziv trebaju nastaviti njegovati tradicionalnu rudarsku solidarnost, jer mi smo takvi. Kada je dobro i kada je loše, tu smo jedni za druge i to nam niko ne može oduzeti. Mladim naraštajima bih poručio da slušaju starije komorate i da od njih preuzimaju znanje i iskustvo da bi što sigurnije i uspješnije obavljali svoje poslove. Ne treba zaboraviti ni naše komorate koji više nisu s nama. Oni su ostavili dubok trag iza sebe tako da je naša dužnost i obaveza da poštujemo sve ono što su nam ostavili iza sebe. Svojim komoratima želim da ih dragi Bog čuva i želim im sretan 21. decembar, naš dan, uz tradicionalni rudarski pozdrav 'Sretno'", zaključio je Fejzić.

Teško je kad ne možete pomoći kolegi

Osman Fazlić je u Rudniku mrkog uglja Zenica proveo 33 godine. Tokom radnog vijeka najteže mu je bilo kada su njegove kolege komorati smrtno stradavali u rudarskim nesrećama.

"Najteže je kada izgubite radnog kolegu i kada ništa ne možete uraditi da pomognete nekome kada se dogodi nesreća. Iako ima dosta problema u ovom poslu, mi se snalazimo kako možemo da zaradimo ovaj hljeb. Država nam je takva da sada imamo i dosta mladih ljudi koji se moraju boriti", kazao je Fazlić.

Nakon prozivke u krugu rudnika, rudari s opremom silaze u jamu. Liftom se spuštaju na nekoliko stotina metara dubine, a zatim pješke pređu i po kilometar kako bi došli na radno mjesto. Neki poslovi se obavljaju i na blizu jedan kilometar ispod zemlje, gdje su temperature iznimno visoke, a vlaga svakim danom otežava njihov rad.

Uprkos tome, s osmijehom na licu i šalama dok ulaze u lift zenički komorati rade za svoju porodicu, za svoj grad i za bh. industriju.