Parole o napretku služe im samo kao ukras

Vlada FBiH je na sjednici od 25. avgusta konstatovala kako je u prvih šest mjeseci Plan privatizacije blago rečeno 'krahirao': U pomenutom razdoblju nije bilo objavljenih javnih poziva za prodaju državnog kapitala niti odabira ponuđača, ili realizacije ranije objavljenih tendera. Također, nije bilo trgovanja državnim dionicama na burzi. U takozvanoj maloj privatizaciji, potpisano je devet kupoprodajnih ugovora. Vlada je dala nalog Agenciji za privatizaciju da hitno izradi novi plan privatizacije za period do septembra 2010. godine. Nakon što je dva dana poslije razmotrila Informaciju APF o pripremi i prodaji 88 odsto kapitala „Aluminija“ d.d. Mostar, Vlada FBiH je zaključila da za godinu dana produlji Sporazum o rješavanju otvorenih pitanja sa „Aluminijom“ koji je istekao još u maju.

Bolji poslovni ambijent

Dok je situacija u privatizaciji i sa izvozom onakva kakva je opisana u prethodnim pasusima, teško da se može govoriti o boljem poslovnom ambijentu. Situaciju je još u januaru prošle godine dijagnosticirao predsjednik Sindikata BiH Edhem Biber:

• Namjenska industrija je bila okosnica razvoja, a sada jedva preživljava. Samo u Kantonu Sarajevo bilo je 180.000 zaposlenih, a danas je pola od toga. Ekonomija BiH je bila u suficitu 200 miliona dolara, a sada je u ogromnom deficitu, jer jednostavno nema proizvodnje – kazao je Biber dodajući da su gigante uništili rat, loše upravljanje i privatizacija. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u avgustu ove godine u FBiH bilo 423.876 zaposlenih, što je za 6869 manje u odnosu na godišnji prosjek zaposlenih u 2008. godini. Najviše ljudi ostalo je bez posla upravo u prerađivačkoj industriji – 6524, dok je u javnoj upravi zabilježen porast za 1160 zaposlenih. Porast zaposlenih zabilježen je u oblasti zdravstvene zaštite, dok je u oblasti obrazovanja zabilježen pad.

Kapitalne javne investicije

Iako su statistički gledano investicije u FBiH od 2006. do 2008. godine porasle za dvije milijarde maraka, činjenica je da imamo tek nešto više od 30 kilometara auto-puta, a većina tih investicija se slabo vide na terenu. U vrijeme kada je uveden PDV u BiH, došlo je do velikog rasta budžetskih prihoda, a iz Uprave za indirektno oporezivanje zatrpavali su nas informacijama o rekordnom rastu prihoda. Međutim, kako je i u avgustu ove godine primijetio ekonomski analitičar Eldar Dizdarević, taj rast prihoda iskazan u milionima maraka nije se trošio na kapitalne investicije i razvoj bh. ekonomije, nego je uglavnom potrošen na plate državne i entitetske administracije, na razna socijalna davanja i druge neproduktivne stvari. Federalni premijer Mustafa Mujezinović po dolasku na dužnost izašao je s prijedlogom da se kapitalne investicije u Federaciji BiH finansiraju emisijom obveznica vrijednosnih papira s utvrđenom kamatom i rokom naplate. Mujezinović je tada kazao da računa na novac 'iz slamarica' građana BiH kojeg prema nekim procjenama ima oko dvije milijarde maraka. Izgledi da inostrani investitori 'padnu' na vrijednosne papire federalne Vlade, kako zbog općeg tako i zbog potpuno nepovoljnog imidža Vlade su mali ili nikakvi. Malo ko će povjerovati da će strani investitori 'na lijepe oči' dati milijarde maraka federalnoj Vladi ako nisu uvjereni da se taj novac neće preusmjeriti na krpljenje budžetskih rupa o čemu je govorio Dizdarević, kupovinu glasova brojnih budžetskih korisnika ali i na kupovinu funkcionerskih stanova za šta se sudi bivšem premijeru Brankoviću i nekadašnjem ministru finansija Draganu Čoviću.

Ekološka obnova

U zemlji gdje niko ne odgovara za pomor ribe u rijeci Bosni, za „vozikanje“ kamiona i vagona radioaktivnog otpada po BiH i njegovo odlaganje, gdje i ovo malo industrijskih pogona funkcionira uz nikakve ili minimalne mjere zaštite, smeće 'krasi' riječne obale, teško da iko ozbiljan može reći da ima ikakve ekološke obnove, šta god onaj ko je taj termin stavio na Vladin pano mislio. Ako je mislio na ekološku obnovu zgrada ili ekološku obnovu zelenih površina, toga se u arhivama bh. medija ne može naći. Ako su mislili na ekologiju uopće, tu se ne može naći mnogo toga pozitivnog. Iako su potrebni okolinski zakoni uglavnom usvojeni, malo je onih koji ih poštuju a izgleda još manje onih koji njihovo (ne)poštivanje prati i sankcioniše, da skratimo: nikoga nije briga. Samo letimičnim pregledom preko tekstova sa ekološkom tematikom iz naslova vam može biti jasno u kakvo ekološki čistoj zemlji živimo: TK prijeti ekološka katastrofa, Naselju prijeti ekološka katastrofa, Izumrlo deset vrsta riba, Miljacki prijeti ekološka katastrofa...