Paradržava nastala pod krinkom zaštite naroda: 30 godina od proglašenja HR Herceg-Bosne
Nakon postizanja dogovora u Karađorđevu 25. marta 1991. između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o razgraničenju Bosne i Hercegovine, politički lideri hrvatskih stranaka odlučili su se formirati hrvatsku zajednicu na teritoriju BiH.
Pod krinkom zaštite Hrvata
Tako je 18. novembra 1991. osnovana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U hrvatskim političkim krugovima postojale su i druge struje, između ostalog i Blaž Kraljević, kao vođa HOS-a, koji se zalagao za zajednički otpor s bošnjačkim političkim liderima te suprotstavljanje Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) i novoformiranoj Vojsci Republike Srpske.
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana je sa sjedištem u Mostaru. Uključivala je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje (Gornji Vakuf), Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.
Owen-Stoltenbergov plan je predviđao podjelu Bosne i Hercegovine na tri republike, u kojima bi svaki od tri naroda bio konstitutivan. No taj plan nije prihvaćen, uglavnom zbog neslaganja oko dodijele određenih općina u kojima je jedan narod bio u većinskom položaju, dok bi drugi narod, s malo manjim udjelom, pripadao republici u kojoj nije bio konstitutivan narod.
Zločinačko djelovanje
Dok su se vlasti "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" pozivale na zaštitu hrvatskog stanovništva, činjenica je da je Haški sud je dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, sa apsolutnom većinom Hrvata u njemu, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj.
HR Herceg-Bosna je svoje postojanje okončala postizanjem Washingtonskog sporazuma u feburaru 1994. godine kojim su zaustavljeni sukobi Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog Vijeća Odbrane. Ipak pojedine državne kompanije nastale u tom periodu i dan danas nose ime Herceg-Bosne, poput Elektroprivrede HZHB ili Šuma Herceg-Bosne.
Nijedna rasprava o Herceg-Bosni ne može zaobići zločine koji su se dogodili u tom periodu.
Koncentracioni logori Dretelj i Heliodrom su mjesecima bili mjesto gdje su zatvarani i mučeni Bošnjaci sa cijelog područja Herceg-Bosne.
Zločini Hrvatskog Vijeća Obrane nad Bošnjacima u Ahmićima, Stupnom Dolu, Vrbanji, Mokronogama i mnogim drugim mjestima su kasnije bili krucijalni dokazi da je postojao udruženi zločinački poduhvat.
Ostavština obilježena UZP-om
Presudom Haškog tribunala šestorici lidera Herceg-Bosne 29. maja 2013. godine definitivno je potvrđeno da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je glavni akter bio Franjo Tuđman i njegov konačni cilj bio je da se stvori hrvatski entitet, uglavnom u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se ujedinili Hrvati u Bosni i Hercegovini.
Vodstvo Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) je 29. maja 2013. godine osuđeno na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj uklanjanje bošnjačkog stanovništva sa područja na kojem je vodstvo bosanskih Hrvata, sa vodstvom Hrvatske, htjelo ostvariti hrvatsku dominaciju.
