Prema navodima optužnice, u periodu od 1993. do 1995. godine, kao vojni policajac Palija se često kretao područjem Sanskog Mosta, “prilikom čega je zaustavljao i zastrašivao, te premlaćivao, neke civile, a među njima i Teufika Kamberovića”. U optužnici stoji da je optuženi tražio od Kamberovića da se iseli, sve dok on nije poginuo u svojoj kući koja je minirana u decembru 1994. godine.
Ismeta Kamberović je svjedočila kako je Palija jednom prilikom istukao njenog muža na javnom mjestu.
“Muž mi je, kada se vratio kući, rekao kako ga je Jadranko Palija pitao da li je on taj Tofo – kako mu je bio nadimak – što je potvrdio. Tada mu je Palija rekao da će vidjeti svog Boga”, kazala je svjedokinja.
U decembru 1994. godine kuća Kamberovića je minirana u noći.
“Osjetila sam da su mi noge u zraku, da padam, da se lomi... ali sam bila svega svjesna”, opisala je svjedokinja ono što je osjećala nakon eksplozije, dodavši da je nakon pada na krevetu pored sebe osjetila muževu ruku.
“Zvala sam ga: ‘Tofo...’, a on je samo jauknuo”, nastavila je Ismeta Kamberović.
Komšije su je izvukli iz ruševine nakon dva-tri sata, ali njen muž je stradao.
“Ne znam ko je to uradio. Kada sam pitala vlasti da li su otkrili krivca, rekli su da je naš slučaj teži”, rekla je svjedokinja.
Sanski Most je napustila 24. januara 1995. godine, nakon što se odrekla sve svoje imovine.
“Morala sam napisati šta ostavljam. Napisala sam da ostavljam ruševinu i muža u zemlji”, završila je svoju priču Ismeta Kamberović.
Mugbo Zukić je rekao kako je Paliju više puta sretao u Sanskom Mostu tokom 1995. godine, a zadnji put 3. augusta u autobusu kojim je napustio rodni grad.
“Palija je ušao u autobus i rekao da će nas prozivati. Kada je došao do mog imena, nije ga mogao izgovoriti. Ja sam se od straha umokrio jer sam znao da me viđao prije”, kazao je Zukić.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. juli 2007. godine.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
