"Forum mladih i Udruženje za obnovu građanskog povjerenja u općini Stolac zgroženi su Vašim izjavama, koje ste, g. Raguž, dali u svojstvu svjedoka odbrane u suđenju čelnom čovjeku zločinačke paradržavne tvorevine “Herceg- Bosne” Jadranku Prliću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu. Nizom laži i namjerno pogrešnih tumačenja događaja tokom ratne 1993. godine, osim što ste potvrdili da i dalje djelujete u funkciji podržanja, štićenja, relativiziranja i prikrivanja zločina počinjenih nad stolačkim muslimanima, svojim iskazom ste najdublje uvrijedio sve stolačke žrtve i porodice nastradalih. Svojim svjedočenjem, Vi g. Raguž ste ustvari potvrdili da ste i sami bili dio zločinačkog pothvata koji ste pred navedenim sudom pokušali negirati i minimizirati. Sama činjenica da ste na poziciju zamjenika predstojnika Ureda za prognanike i raseljena lica imenovani u maju 1993. godine dovoljno govori o Vašoj uključenosti u provedbu politike progona stolačkih muslimana koja je dosegla kulminaciju upravo u nadolazećim mjesecima od juna do avgusta 1993. godine. Vaša tvrdnja da su vlasti Herceg Bosne u navedenom periodu 1993. godine pokazale “odgovornost prema situaciji” navodno otvorivši “tranzicijski centar” u Ljubuškom predstavlja očigledan pokušaj pravdanja zločina i ismijavanje žrtava. Formiranje tzv. tranzicijskih centara u čemu ste po vlastitom priznanju sudjelovali i Vi g. Raguž, vremenski koincidira sa periodom kulminacije zločina nad Bošnjacima u Stocu. Vi se međutim ne zaustavljate na tome nego idete dalje tvrdeći da je svrha tih “tranzicijskih centara” bila da se “pomogne ljudima” koji su htjeli otići “na bolje i sigurnije mjesto”. Gotovo je nevjerovatna Vaša hladnoća u ignoriranju činjenica da su “tranzicijski centri” ustvari bili koncentracioni logori i da je jedina “odgovornost prema situaciji” koju su tada iskazale zločinačke institucije paradržave „Herceg- Bosne“ bila iskazana kroz dosljedno i odgovorno provođenje politike ponižavanja, protjerivanja i ubijanja stolačkih Bošnjaka te pljačkanja i uništavanja njihove imovine kao i svih drugih muslimanskih sadržaja u Stocu, uključujući rušenje svih džamija, mekteba, starih kuća i drugih objekata. U tom smislu Vaša izjava kojom Jadranka Prlića opisujete kao čovjeka “vrlo dobrih organizacionih sposobnosti” poprima savim drugo značenje, naročito ako imamo u vidu da su u Stocu u vrlo kratkom periodu od juna do kraja avgusta 1993. godine protjerani ili odvedeni u koncentracione logore svi stolački muslimani, njih više od 8000, te da su skoro svi elementi muslimanske kulture u navedenom periodu sravnjeni sa zemljom a građa sa mjesta zločina uklonjena.
O razmjerima i detaljnoj organiziranosti ovog zločinačkog pothvata dovoljno govori i činjenica da je u samo tri mjeseca protjerano 90% gradskog stanovništva a svi dokazi o njihovoj viševjekovnoj opstojnosti u Stocu pretvoreni su u pepeo i uklonjeni. Tako u jesen 1993.godine „slučajni posjetilac“ u Stocu ni po čemu ne bi mogao zaključiti da su u tom gradu tek tri mjeseca ranije živjeli muslimani o čijem postojanju nije mogao posvjedočiti niti jedan sadržaj grada, velikim djelom zahvaljujući i "organizacionim sposobnostima“ Jadranka Prlića, Martina Raguža i vaših poznatih saradnika. Naime, u tom kratkom tromjesečnom periodu od strane agresorskih snaga Hrvatske vojske i HVO-a protjerano je ili poslano u koncentracione logore 8100 stolačkih Bošnjaka, minirano je i uništeno 2107 bošnjačkih kuća, preko 250 vakufskih objekata, a srušeno je i svih jedanaest džamija na području općine Stolac, uz uklanjanje svih ostataka i ruševina. Bilo bi zanimljivo čuti i Vašu definiciju "pomaganja ljudima“. Naime, u višemjesečnom iživljavanju, ponižavanju, ubijanju i naposlijetku protjerivanju stolačkih muslimana od strane pripadnika Hrvatske vojske i HVO-a, tvrdimo da nije moguće identificirati niti jedan slučaj u kojem je ovakav tretman bio od pomoći osobama nad kojim je provođen. Kada tvrdite da je cilj progona bio da se ljudima omogući da odu na "bolje i sigurnije mjesto“, zaboravljate objasniti zašto je u tom periodu Stolac bio loš i nesiguran za stolačke Bošnjake, a "dobar i siguran“ za Hrvate iz središnje Bosne kojim su potom vlasti paradržave "Herceg- Bosne“ naselili bošnjačke domove. Razlog je naime jednostavan - Stolac je bio grad ciljanog bolesnog iživljavanja zločinačkih struktura Herceg- Bosne nad Bošnjacima upravo u svrhu stvaranja etnički čistog "hrvatskog Stoca“, a proces slanja Bošnjaka na „bolje i sigurnije mjesto“ uglavnom je značio progon, silovanje, pljačkanje i u mnogim slučajevima smrt. S tim u vezi, samo u periodu od juna do avgusta 1993. godine, postrojbe Hrvatske vojske i HVO-a su ubile preko sedamdeset stolačkih Bošnjaka, a na stotine su ih podlegle zbog posljedica nehumanog tretmana i držanja u uslovima nedostojnim življenja i za jednog čovjeka, sve to kao dio procesa koji Vi nazivate "pomjeranje stanovništva“.
Koncentracione logore u kojim su stolački muslimani bili podvrgnuti svakodnevnom mučenju, ponižavanju i drugim oblicima iživljavanja nije moguće pobrojati, pa navodimo samo neke od istaknutijih mučilišta za stočane: Dretelj, Gabela, Heliodrom, Koštana bolnica, škola u čaršiji, škola u Crnićima, Vaspitno- popravni dom, Željezara, zatvor u Ljubuškom itd. Na većini ovih lokacija također su držani i mučeni starci, žene i djeca. Mnoge žene su silovane uz oduzimanje svih dragocjenosti, a sve to u procesu "tranzita“ na dio teritorije koji je tada bio pod kontrolom regularnih snaga Armije RBiH. Kada u negiranju etničkog čišćenja kao argument navodite izdavanje "vrlo malog broja“ viza muslimanima za odlazak u inostranstvo govoreći da ih je izdato "samo nekoliko hiljada“ Vi ne navodite da je uzrok tome ustvari činjenica da su stočani nasilno protjerani te da nisu niti željeli ići iz Stoca, naročito ne u treće zemlje, te da je njihova odlučnost u povratku u poslijeratnom periodu, na Vašu žalost, očit dokaz toga.
Također ne spominjete niti činjenicu da je samo u jednom slučaju u decembru 1993.g. izdato oko hiljadu viza za logoraše iz Gabele i Dretelja i njihove porodice. Ti logoraši su pušteni nakon ulaska službenika Međunarodnog Crvenog krsta u ove logore kao najteži slučajevi. Svih 524 oslobođenih logoraša, najvećim dijelom stočana, je, nakon dvomjesečnog boravka u posebno pripremljenim karantinima u Hrvatskoj zbog „udebljavanja“ za koju svrhu su korišteni i brojni hormonalni preparati, bilo prinuđeno da ode u inostranstvo sa članovima uže porodice, ukoliko su isti bili prognanici u Hrvatskoj.
Na kraju, Vaša tvrdnja da Vas tokom rata za Stolac nije ništa vezivalo je lažna, kao i tvrdnja da su na početku rata Srbi protjerali Hrvate i muslimane iz Stoca. Činjenica je naime da su stolački Hrvati u "dobro organiziranom“ zbijegu napustili Stolac te 1991. godine, te uz miniranje prilaznog mosta na Radimlji prepustivši tada stolačke Bošnjake na milost i nemilost srbijansko-crnogorskom agresoru.
Hrvati su se u Stolac vratili zajedno sa okupatorskim postrojbama Hrvatske vojske i HVO-a, nakon što su ga pripadnici bivše JNA napustili u skladu sa dogovorom Milošević- Tuđman u Karađorđevu, te dogovora Karadžić- Boban u Gracu. Da je Vaša tvrdnja o ratnoj nepovezanosti sa Stocem lažna najbolje govori činjenica da ste upravo zahvaljujući Vašoj istaknutosti u zločinačkim aktivnostima, Vi lično kao ratni plijen putem bliskih srodnika kao "satelita“ prisvojili i uzurpirali više javnih objekata u Stocu, uključujući nekadašnji Lovački dom i nelegalno sagrađeni objekat u blizini nacionalnog spomenika BiH nekropole stećaka Radimlja. Najogavniji i najdrastičniji slučaj je ipak uzurpacija i prisvajenje starog muslimanskog groblja u Đetelini na kojem je izgrađeno skladište. Ovi primjeri su dokaz da ste se Vi g. Raguž direktno i lično okoristili zločinom protiv Bošnjaka u Stocu 1993. godine i da je Vaše svjedočenje u Hagu ustvari bilo u funkciji očuvanja ratne "krvavo zarađene“ stečevine. Navedenim zločininima, razaranjima i otimačinom uspostavljeno je društveno i političko stanje za koje su definicije aparthejda i segregacije nedostatne da bi ga opisali. Činilac tog stanja je konkretna prisutnost i advokatiranje zločina za što ste Vi g. Raguž samo dobar primjer," kažu iz Foruma mladih i Udruženja za obnovu građanskog povjerenja u općini Stolac.
