INTERVJU / Osman ef. Kozlić: Banja Luka je živnula nakon otvaranja Ferhadije
Prošlo je godinu dana od otvaranja obnovljene Ferhat-pašine džamije, da li se i šta se promijenilo u životu IZ u Banjoj Luci?
Mislim da se dosta toga promijenilo, ima dosta pozitivnih elemenata. Prije svega to je, prema mom mišljenju, kada je riječ o Banjoj Luci, pa i čitavoj Islamskoj zajednici u BiH, bila velika prekretnica, jedan veliki događaj, ja sam čak govorio da je to, u ovoj našoj tmurnoj svakodnevici, možda i najljepši događaj koji se desio 2016. godine, tako da poslije tog svečanog otvaranja Ferhadije ništa više nije isto, da se ponovo čuje ezan s nje, da se puno komotnije osjećam, da tako kažem, to je najveći benefit. Drugi benefit je ono što smo vidjeli već sutradan, 8. maja 2016. godine, kada je neko pitao šta će biti sada kada sav ovaj svijet ode, rekao sam da će tek sada svijet početi dolaziti u smislu obilaska džamije vjernika muslimana širom BiH i onih koji su vani, od tog datuma do kasne jeseni bilo je hiljade posjetilaca, čak su i oni koji su bili na otvaranju rekli da će doći ponovo, jer tada nije bilo ni vremena ni komocije da je pogledaju, itd. I sa te strane smo veoma zadovoljni. Ove godine smo obilježili i 7. maj koji se inače u IZ obilježava kao dan džamija i džemata pa smo razgovarali o tim nekim temama, baš u Ferhadiji smo imali program povodom priprema za Ramazan koji nastupa za 15 dana, tako da ima pomaka. A ako pitate da li ljudi bolje žive i da li se nešto promijenilo u njihovom životu, to je već nešto drugo... Nažalost, egzistencijalna situacija građana nije se značajnije promijenila, to ne zavisi od nas, da bi ljudi bolje živjeli i da ne bi razmišljali o odlasku treba neke stvari da se pomaknu s mrtve tačke.
Kako teče izgradnja Arnaudije, koliko bi mogao potrajati taj proces i koliko će koštati?
Što se tiče Arnaudije, kao što znate, mi smo kamen temeljac postavili, gradilište je spremno, radovi još nisu počeli, rečeno nam je da će to biti uskoro, da je u Sarajevu potpisan ugovor s generalnim izvođačem iz Turske, odnosno s izvođačem iz BiH, to će najvjerovatnije biti isti oni koji su radili i Ferhadiju, koji imaju takvo iskustvo. Rečeno mi je da u ugovoru koji je potpisan stoji rok 900 dana, to je otprilike, kao što sam i pretpostavljao, dvije-tri godine, sredstva su osigurana tako da očekujem da to što prije počne. Finansijska konstrukcija je zatvorena, radi se o Direkciji vakufa Republike Turske i potpisan je ugovor od 7 miliona maraka za tri vakufska objekta, a jedan od njih je Arnaudija, tako da mislim da ne griješim ako kažem da bi to moglo koštati blizu dva miliona maraka. Neće biti zahtjevno kao što je bilo s Ferhadijom, niti će trajati toliko dugo, iz brojnih razloga, ima čak i materijala, kamena koji je sačuvan, ali s obzirom na to da je prošao duži vremenski period sumnjam da će se to koristiti, tako da će čitav projekt biti znatno jeftiniji.
Da li ste zadovoljni saradnjom s lokalnim i entitetskim vlastima i generalno pomoći koju dobijate od njih?
To je pomalo nezgodno pitanje, jer su dugi niz godina te relacije i ti odnosi bili pomalo zategnuti, kao u nekom grču, ja sam nastojao da to malo relaksiram i stalno govorim da su odnosi dobri, ali da mogu biti i bolji. Iskren da budem, ja lično ne očekujem neku pomoć u finansijskom smislu, moramo funkcionisati na način na koji smo i dosad funkcionisali, kao što vidite možemo i obnavljati objekte, tako da sa te strane nema potrebe da ja nekog molim za neku pomoć, ali mi je više stalo do tih nekih relacija i odnosa koji treba da se poprave. Meni je ovdje gradonačelnik Igor Radojičić bio prije nekoliko dana i razgovarali smo i o zajedničkom nastupu za obnavljanje Sahat-kule kod Ferhadije, razgovarali smo o tome i s donatorima iz Turske, smatramo da bismo to mogli zajednički izvesti, da i grad učestvuje, makar i simbolično, da bi se ta kula vratila tamo gdje je i bila pa da zaokružimo tak kompleks. Dakle, mislim da saradnja treba i mora biti bolja, jer moramo razgovarati i pomagati jedni drugima. Bio mi je ambasador Turske, ambasador Irana, možemo to sve usmjeriti i ja to radim, odnosno pozivam ih da dolaze u Banju Luku, da posjećuju atrakcije itd., kako bi se počela razvijati i ta kulturna i ekonomska saradnja. Ne smijemo biti zatvoreni, moramo se otvarati, to je moja želja i moja poruka.
Koliko neriješenih sporova IZ u Banjoj Luci ima vezano za gradsko građevinsko zemljište, odnosno u vezi s pravom vlasništva nad njima?
To je nešto na čemu se konstantno radi, nekad se iznenadite da tu ima nekakvih suvlasnika koji se pojave, ali ne bavimo se samo time. Naša je obaveza, pogotovo mene kao muftije, da brinem o vakufskoj imovini, jer je imovina vjerskih zajednica nešto bez čega one ne mogu funkcionisati, tako da ćemo mi na tome istrajno raditi i nećemo dozvoliti nikome da uzme ono što mu ne pripada. To nije moje lično nego pripada svim muslimanima, odnosno IZ, tako da mogu kazati da imamo dosta sporova u Banjoj Luci, mislim da imamo 40-ak predmeta koji su već upućeni prema sudovima, gdje je riječ i o gradu i fizičkim osobama, a ima i dosta Bošnjaka, tako da nema to veze, to su stvari koje moramo istjerati na čistac. To je široka priča.
U vezi s tim je i nepobitna činjenica da vjerske zajednice u BiH pa i u Banjoj Luci kriju svoju imovinu "kao zmija noge", odnosno nemoguće je od njih dobiti podatke kojom imovinom i novcem raspolažu. Da li je IZ u Banjoj Luci spremna javno prezentovati šta posjeduje i kolika je vrijednost toga?
Nije to nikakva tajna, vi možete otići i u neke institucije, gradske, entitetske, pa to provjeriti. Odete u Poresku upravu pa vidite šta se sve vodi na IZ. Mislim da tu, generalno, postoji jedan problem jer su vjerske zajednice, kako bih rekao, unutar sebe još pomalo zatvorene, ja se nadam da će taj period proći, naravno vrijeme će ih natjerati da budu otvorenije, a sa druge strane, kada bih ja sada i htio sve to da vam kažem, čime mi sve raspolažemo i koja je stvarna vrijednost svega toga, ne bih vam to mogao reći jer ne znam, nemam te podatke, to bih mogao imati za neko određeno vrijeme. Imamo situaciju da imamo imovinu, a da nije u našem posjedu i kako to procijeniti i vrednovati, imate neku imovinu oko "Palasa" pa tamo prema "Zenitu" itd. Stvarne, realne procjene nemamo, samo mogu reći da se mi ovdje, u banjalučkom muftiluku, finansiramo iz Sarajeva, dotacijama Rijaseta, od toga se jedva funkcioniše, Medžlis se finansira od članarine, eventualno od korištenja neke vakufske imovine koja je pod zakupom, ali to je skromno, nekoliko hiljada maraka na mjesečnom nivou, dakle i oni jedva krpe kraj s krajem, imaju svoje službe, odnosno 10-ak zaposlenih imama koje plaćaju itd. Za takvu neku analizu i precizne podatke bi trebalo vremena i ja se nadam da ćemo mi to imati, a kada budemo imali meni će biti sasvim normalno da kažem kolika je vrijednost te imovine. Sada te podatke zaista nemam.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
