Opasne igre iza kulisa: "Penzioner" mora raditi, a vlast hitno mijenja sutkinju zbog HDZ-a?

Otkazivanje 27. redovne sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, koja je bila zakazana za kraj decembra 2025. godine, nije samo administrativna odgoda. To je simptom dubokog sistemskog poremećaja i političke manipulacije koja se odvija u pozadini popunjavanja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Dok se javnosti servira priča o vladavini prava, dokumentacija i potezi vladajuće koalicije razotkrivaju sasvim drugu realnost, onu u kojoj se Ustav krši, procedure zloupotrebljavaju, a pravosuđe kroji po mjeri nadolazećih izbora.

Centralni apsurd ove situacije leži u dvostrukim aršinima prema vremenskim rokovima. S jedne strane, imamo situaciju sudije Mirsada Ćemana. Njemu je mandat po sili Ustava (navršenih 70 godina života) prestao 1. decembra 2025. godine. Ustavni sud BiH je mjesecima unaprijed, još u februaru 2025., upozoravao Parlament FBiH da pokrene proceduru. Uprkos urgencijama iz oktobra, gdje Sud eksplicitno navodi da je prošlo osam mjeseci bez reakcije Parlamenta, vlast je ostala gluha.

S druge strane, svjedočimo neobjašnjivoj žurbi kada je u pitanju zamjena sutkinje Valerije Galić. Njoj mandat ističe tek u oktobru 2026. godine. Iako je Ustavni sud, poučen lošim iskustvom (izbor Marina Vukoje trajao 27 mjeseci), preventivno obavijestio Parlament i o ovom slučaju, postavlja se pitanje: Zašto je Parlamentu FBiH hitnije imenovati zamjenu za sutkinju kojoj mandat traje još skoro godinu dana, nego zamijeniti sudiju koji je već u "penziji"?

Odgovor, kako sugeriše pravnica Alma Čolo, leži u političkom kalendaru. Zamjena sutkinje Galić mora se "završiti" prije Općih izbora u oktobru 2026. godine. Vladajuća struktura time želi osigurati da oni, a ne neki budući saziv Parlamenta, izaberu sudiju koji će u Ustavnom sudu sjediti narednih decenija. Ovdje se ne radi o efikasnosti, već o "betoniranju" političkog utjecaja u pravosuđu.

"Venecijanski jastuk" za nerad parlamentaraca

Kako je moguće da sudija radi nakon 70. godine, iako Ustav BiH (Član VI/1.c) jasno kaže da mandat tada prestaje? Vlast se krije iza mišljenja Venecijanske komisije i Pravila Ustavnog suda, koja kažu da sudija obavlja dužnost dok se ne izabere novi, kako bi se spriječila blokada.

Međutim, ono što je zamišljeno kao "sigurnosni ventil" za vanredne situacije, domaći političari su pretvorili u standardnu proceduru nerada. Ustavni sud je u svojim dopisima molio Parlament da ovu odredbu shvati "vrlo restriktivno" i da je ne zloupotrebljava. Parlament je uradio suprotno, namjerno odugovlačenje izbora sudije Ćemana omogućava im da koriste "blokadu" kao izgovor, dok istovremeno ubrzavaju izbor "svog" kandidata na mjesto sutkinje Galić. Pravila suda su, u praksi, postala jača od Ustava države.

Dokumentacija o formiranju Radne grupe za izbor sudija otkriva dodatne anomalije. Prema Odluci iz 2005. godine, proceduru vodi komisija sastavljena od tri zastupnika i dva člana Udruženja sudija FBiH.

Sporno je nekoliko stvari, prva od njih je isključivanje VSTV-a. Umjesto Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (državne institucije zadužene za pravosuđe), stručni dio komisije čine članovi Udruženja sudija , nevladine organizacije čije odluke nemaju snagu državnog autoriteta. To proces izbora svodi na nivo konkursa za lokalnu samoupravu, a ne za najvišu sudsku instancu.

Prijedlozi članova Radne grupe jasno pokazuju politizaciju. Simptomatično je kako klub HDZ-a predlaže Mladena Boškovića, koji je istovremeno i predsjednik Komisije za izbor i imenovanje. Ovo predstavlja eklatantan primjer koncentracije moći i potencijalnog sukoba interesa, ista osoba kontroliše proces i učestvuje u selekciji.

Možda i najopasniji aspekt ovog procesa, na koji ukazuje pravna struka, jeste potpuni nedostatak transparentnosti i pravne zaštite za kandidate. U prethodnim ciklusima (slučaj Vukoja), kandidati nisu imali pravo žalbe, niti su obaviješteni o ishodu na način koji omogućava sudsku zaštitu. Konkurs za ustavnog sudiju provodi se s manje pravnih garancija nego konkurs za službenika u općini.

Poruka je jasna: "Ne prijavljujte se ako niste dogovoreni." Parlamentarna većina demonstrira silu, stavljajući do znanja da je izbor sudije stvar političkog dogovora (trgovine), a ne kompetencija.

Službeni alibi: Budžet kao paravan za političku trgovinu?

Službeno objašnjenje predsjedavajućeg Dragana Miokovića za otkazivanje sjednice dodatno produbljuje sumnju da se iza svega krije politički inženjering, a ne tek proceduralna pragmatičnost.

Mioković tvrdi da je sjednicu zakazanu za 29. decembar otkazao kako bi sačekao Prijedlog budžeta FBiH za 2026. godinu te zakone o fiskalizaciji i PIO-u, planirajući sve objediniti na sjednici sredinom januara. On ovaj potez pravda željom da zastupnicima ostavi "barem 15 dana" za amandmane.

Međutim, ključni detalj koji razotkriva političku dimenziju ove odluke jeste Miokovićevo priznanje da su "otkazivanje zatražili klubovi HDZ BiH i HDZ 1990".

Iako Mioković insistira da je odluka bila njegova ("autohtona"), činjenica da se ona savršeno poklopila sa zahtjevom HDZ-a, stranke koja ima direktan interes u kontroli procesa izbora sudije Ustavnog suda, sugeriše drugačije. Pitanje koje se nameće je: Zašto se tačka o izboru sudija (za koju su materijali bili spremni) nije mogla održati 29. decembra, bez obzira na to kasni li Budžet?

Vezivanje imenovanja Radne grupe za izbor sudija (što je administrativna odluka) sa usvajanjem Budžeta (što je fiskalna politika) nema nikakvo proceduralno utemeljenje. To je klasičan manever "kupovine vremena". HDZ-u odgovara odgoda kako bi se konsolidovali redovi, a priča o "produktivnosti" i "budžetu" služi kao savršen paravan da se javnosti objasni zašto Parlament ne radi svoj posao, dok u pozadini teku pripreme za još jedno sporno imenovanje u pravosuđu.

Slučaj "Galić" nakon slučaja "Vukoja": Da li je na djelu novi ustupak HDZ-u?

Ako se analizira dinamika i nelogičnosti u postupanju Parlamenta FBiH, nameće se teza da je hitnost u pokretanju procedure za zamjenu sutkinje Valerije Galić (kojoj mandat traje do oktobra 2026.) zapravo strateški potez da se HDZ-u omogući još jedna pozicija u Ustavnom sudu BiH prije nego što se karte ponovo promiješaju na Općim izborima 2026. godine.

Ova teza počiva na nekoliko ključnih indikatora, prvi je selektivna ažurnost: "Naš" sudija je hitan, "vaš" može čekati. Dokumentacija Ustavnog suda pokazuje da je urgencija za sudiju Ćemana (koji je već u penziji) ignorisana mjesecima. S druge strane, procedura za sutkinju Galić (koja je još u mandatu) pokreće se unaprijed.

U političkoj praksi BiH, sudija Ćeman se percipira kao pozicija koja se popunjava iz "bošnjačke kvote" (ili kvote stranaka sa sjedištem u Sarajevu), dok je sutkinja Galić dio "hrvatske kvote". Činjenica da vladajuća većina žuri da raspiše konkurs za "hrvatsku poziciju" dok "bošnjačka" stoji na čekanju, sugeriše da postoji politički imperativ da HDZ osigura svog nasljednika dok još uvijek ima potpunu kontrolu nad procesom kroz trenutnu koaliciju.

Također jedan od indikatora je ime Mladena Boškovića kao "arhitekte" izbora. Da HDZ ne prepušta ništa slučaju dokazuje i prijedlog sastava Radne grupe. Klub HDZ BiH - HNS za člana Radne grupe predlaže Mladena Boškovića. Ovdje dolazimo do već pomenutog apsurda. Mladen Bošković je već predsjednik Komisije za izbor i imenovanje (tijela koje formalno provodi proceduru i šalje imena Parlamentu). Sada bi se on trebao imenovati i u Radnu grupu (tijelo koje operativno ocjenjuje kandidate i pravi rang-listu). Dakle, ista osoba iz vrha HDZ-a kontroliše ulazna vrata (intervjue i bodovanje) i izlazna vrata (finalni prijedlog Parlamentu). To garantuje da, baš kao i u slučaju Vukoja, na listu neće dospjeti niko ko nije prošao stranački filter.

Krajnji cilj je ocigledno "Betoniranje utjecaja prije izbora 2026". Izbor Marina Vukoje bio je prvi korak. Izbor nasljednika Valerije Galić je drugi. Ako se ovaj plan realizira prije oktobra 2026., HDZ će u Ustavnom sudu BiH imati dvoje sudija sa svježim mandatima koji traju do njihove 70. godine života (dakle, narednih 15-20 godina). Time se osigurava dugoročna kontrola nad tumačenjem Ustava, bez obzira na to hoće li HDZ biti u vlasti u narednom mandatu ili ne. Otkazivanje sjednice i manipulacija terminima služe samo tome da se ovaj proces tempira u trenutku kada je "prolaz" u Parlamentu siguran.

Nakon imenovanja Vukoje, javnost je uvjeravana da je to "iznimka" ili "nužnost". Međutim, forsiranje zamjene za sutkinju Galić, uz istovremeno ignorisanje upražnjenog mjesta sudije Ćemana, razotkriva obrazac. Ne radi se o popunjavanju suda, već o isporučivanju kontrole. Parlament FBiH se pretvara u servis za ispunjavanje kadrovskih želja jedne stranke, dok se ustavne obaveze prema drugom upražnjenom mjestu tretiraju kao nebitne fusnote.

Otkazivanje sjednice zakazane za kraj 2025. godine završni je čin ove predstave. Time se kupuje vrijeme da se "srede redovi" za dvostruki izbor, jednog sudije koji kasni i drugog koji rani.

Ustavni sud BiH, kao posljednji branik ustavnosti, doveden je u situaciju da moli zakonodavnu vlast da radi svoj posao, dok zakonodavna vlast taj isti Sud tretira kao plijen koji treba podijeliti prije isteka mandata. Ovakvim postupanjem ne ruši se samo dignitet Suda, već se direktno suspenduje Ustav Bosne i Hercegovine zarad stranačkih interesa.