Oni su heroji našeg doba, ali i otpisani ljudi usamljeni u borbi za pravdu

"Ja sam jedini general kojeg je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija zato što nisam počinio ratni zločin", kazao je za sebe Trifunović.

Ostao je dosljedan svom činu i svakodnevno se borio i bori se da sa sebe skine etiketu "izdajnika i zločinca", zbog koje pati i njegova porodica. Porodica nema stan, stanuje u sobi od devet kvadrata u vojnom hotelu Bristol u Beogradu, a Trifunović otkriva da je i za vrijeme dok je bio u zatvoru morao plaćati kiriju da bi se tu mogao vratiti.

"Ove 24 godine život mi je pravi pakao. Ne znam koliko će sve to trajati, ali vrijeme je da prestane. Iznenađuje me da su se zbog mojih postupaka digle tri države da me progone, i to države koje su tad bile u diplomatskom sukobu. Ja sam moram stisnuti zube da se borim, a evo i danas to radim", kazao je Trifunović.

Dodao je da mu ova nagrada puno znači u svakom pogledu.

"Otpisanom čovjeku godi da neko misli o njemu i izražava poštovanje", poručio je.

Prvi čovjek u historiji koji je digao glas protiv kriminala u IZ

Imam, hatib i muallim Asmir Fatkić iz Bihaća radio je u Islamskoj zajednici 20 godina kada je kao predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ u Bihaću 2007. godine, kao odgovorna i ovlaštena osoba podnio krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu protiv članova IZ koji su u prethodnom periodu izvršili razne zloupotrebe položaja i krađu novca IZ.

Kao odgovoran građanin digao glas protiv krađe, prevara, zloupotreba i kriminala i bio kažnjen tako što mu je Disiplinska komisija Rijaseta IZ nezakonito dala otkaz "zbog istupa u javnim medijima", sa obrazloženjem da "nije smio podnositi krivične prijave koje su prouzrokovale niz problema i negativan publicitet IZ".

"Kad sam pojedincima koji su navikli da imaju poslušnike u slučaju krađe novca rekao ne, kad sam zatražio da se poštuju normativni akti, na nelegalan način sam razriješen dužnosti", objašnjava Fatkić.

Međutim, nije se stalo samo na razrješenju.

"Prvo su me savjetovali da se povučem, da ne pravim probleme, a potom su me ucjenjivali i prijetili mi. Pet puta sam napadan, a dva puta su posebno poznata javnosti. Jednom sam napadnut na dženazi u centru Bihaća kao imam u službi, a drugi put mi je čovjek koji je pred Sudom BiH osuđen zbog droge u prepunoj džamiji skinuo ahmediju. Kasnije su uslijedili pokušaji likvidacije, te montiranje procesa", priča efendija Fatkić.

Posebno ga je obeshrabrilo kad su se, nakon što je tužio Islamsku zajednicu, sudovi na svim instancama proglasili nenadležnim u tom slučaju.

"Mi imami nemamo pravne zaštite u državi u kojoj živimo, iako sam ja za ovu državu i pušku nosio. Mnogi danas izbjegavaju susret sa mnom", kaže Fatkić i ponavlja ono što je jednom prilikom rekao, a to je da se osjećao sigurnije u ratu nego sada.

Kao jedini čovjek u historiji Islamske zajednice koji je digao svoj glas protiv kriminala u toj vjerskoj instituciji i nije povukao krivične prijave danas je izopćen, nije zvanično zaposlen, ne prima platu, niti ima osiguranje i penzioni staž. Suprug je i otac troje maloljetne djece, a na nagovor svojih džematlija ostao je njihov imam, hatib i muallim.

"Sve me ovo pogađa, kao čovjeka i vjernika. Mi u BiH živimo u sistemu prikrivanja istine. Mlađi naraštaji trebaju dići svoj glas jer istina je jedna, a laži je stotinu. Boli me činjenica što je meni i mojim džematlijama uskraćena mogućnost da budemo dio Islamske zajednice, a ova nagrada nije samo moja, već i za te velike ljude u malom džematu.

"Ja sam se sa svojom ahmedijom čestito školovao da budem častan čovjek i moram biti časniji od svjetovnih lica. Poručujem svim imamima i svim građanima da se niko ne smije miriti sa kriminalom u svojoj sredini", kazao je i najavio da će u petak u 9 sati otići pred Rijaset IZ da pozove sadašnjeg reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića, koji je bio predsjednik Disciplinske komisije za njegovo razrješenje, da ispravi nepravdu koja mu je učinjena.

Hrabra samohrana majka u borbi s korupcijom

Brojne nepravilnosti u poslovanju Javne ustanove Centar Skenderija možda nikad ne bi izašle na vidjelo da nije bilo jedne hrabre žene, Višnje Marilović, samohrane majke dvoje djece i dugogodišnje uposlenice tog centra. Višnja je sada direktorica Udruženja za zaštitu uzbunjivača.

"Nakon što sam prijavila nepravilnosti dobila sam otkaz, a uslijedile su prijetnje, te me federalni MUP stavio pod zaštitu. Mali broj ljudi stao je uz mene i kad sam pomislila da je došao kraj mom i životu moje djece ovdje, pomoću jedne nevladine organizacije sam shvatila da sistem ne štiti osobe koje prijavljuju korupciju. Tada sam okrenula svoj život u tom smjeru. Prvog januara ove godine stupio je na snagu zakon koji štiti uzbunjivače koji rade u državnim institucijama. Ova nagrada je kruna, priznanje i velika odgovornost da nastavim dalje", poručila je Marilović.

Gospićanin Milan Levar bio je hrabri pripadnik Hrvatske vojske koji je ubijen podmetnutom bombom u dvorištu svoje automehaničarske radionice u augustu 2000. godine. Danas je u Sarajevu nagradu za njega posthumno preuzela porodica - supruga Vesna i sin Leo. Oni su govorili o Milanovoj hrabrosti da u ratu odbije izvršenje naredbi suprotnih općeljudskim vrijednostima i njegovim ličnim, visokomoralnim ubjeđenjima.

"Na početku rata je spašavao vojnike, formirao jedinice za odbranu grada, a kad su počeli progoni civila, većinom Srba, te odvođenje ljudi, odbio je naredbe da u tome učestvuje i isključio se iz vojske. Kad nije uspio spriječiti da se zločini dogode, 1997. godine je svjedočio pred sudom u Hagu. Moj muž nije gledao jesu li to bili Srbi, za njega su to bili nevini ljudi", objasnila je Vesna Levar.

Ubijeni Gospićanin primjer drugima da moraju šutjeti

Pokojni Milan je u Hagu svjedočio o ratnim zločinima Hrvatske vojske nad civilima uglavnom srpske nacionalnosti u Gospiću. Kao zaštićeni svjedok odbio je promjenu identiteta i mogućnost da napusti Gospić. Dostojanstveno je podnosio sve prijetnje smrću upućene njemu i članovima njegove porodice zbog njegove borbe za istinu. U ljeto 2000. godine je ubijen, a njegove ubice ni danas nisu pronađene.

"Primjer mog supruga je primjer drugima da šute", uvjerena je Vesna. "I prije ubistva primali smo dosta prijetnji, jedno vrijeme smo bili pod policijskom zaštitom, a naše prijave smatrali su izmišljanjem. Poslije Milanovog ubistva nazivani smo izdajnicima, četnicima... Sada nas više niko ne gleda, imamo mali krug prijatelja i mogu reći da se još nismo uklopili u današnji Gospić. Ja nisam iz Gospića, rodom sam Slavonka, pa sam im došljak. Nismo riješili ni stambenu situaciju i uopšte ne živimo kao prije", ispričala je udovica Milana Levara.

Uz ove četiri osobe nagrađene za građansku hrabrost, za njenu afirmaciju odlikovan je Crnogorac Milan Popović, naučni radnik i profesor, saradnik brojnih naučnih ustanova, medija i nevladinih organizacija, a prije svega gorljivi zagovornik pravde i pravednosti.

Od njegovih poznatijih aktivnosti je istupanje na antiratnom mitingu u Podgorici 1991. godine dok se spremao napad na Dubrovnik. Tokom rata otvoreno se suprotstavljao crnogorskoj ratnoj politici i njenom služenju projektu velike Srbije. Bio jedan od najglasnijih zagovornika nezavisne Crne Gore nakon čijeg se osamostaljenja suprotstavio njenoj kriminogenoj vlasti i svim vidovima nasilja koje je provodio crnogorski režim. Zajedno sa Esadom Kočanom i Kočom Pavlovićem podnio je krivičnu prijavu protiv premijera, vrhovne državne tužiteljice i ostalih iz državnog vrha, najodgovornijih za ratni zločin deportacije i ubistva oko stotinu bosanskih izbjeglica 1992. Ustao je u odbranu Slobodana Pejovića, policijskog inspektora, koji je godinama svjedočio o zločinu deportacija, zbog čega je krenula hajka na njega.

Iz članstva Internacionalne lige humanista je istupio 2007. godine zbog njihove odluke da Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću dodijele svoja najviša humanistička priznanja. Inspirisan dramom koju je 1994. godine preživio slijepi Ibrahim Čikić, kojeg je vlast optužila da priprema diverzantske akcije te zvjerski nedužnog mučila, napisao je roman "Ibrahim", potresnu priču o zlu, čovjeku i nadi. Od 1991. do danas pretrpio je niz uznemiravanja uključujući i prijetnje smrću, a u svojoj borbi nije poklekao.

Postali heroji "radeći svoj posao"

Za nagradu "Duško Kondor", čiji je laureat, kazao je da mu je najdragocjenije priznanje u životu, najviše zbog ovogodišnjih i drugih dobitnika.

"Prvu i posljednju nagradu dobio sam prije 36-37 godina kao najbolji student. Crna Gora je jedina država u ovom dijelu svijeta koja 25 godina nije smijenila vlast. Riječ je, dakle, o istoj vlasti koja je rušila gradove, pa bi mi bilo neprijatno da sam od vlasti u svojoj državi dobio bilo kakvu nagradu", kazao je Popović.

Istakao je i to da je sve ove godine "samo radio svoj posao".

"Međutim, živimo u društvu u kojem samo radeći svoj posao možemo doći u zonu za dodjelu ovakvih nagrada, a to svjedoči o društvenim patologijama", istakao je.

Sedma svečana dodjela nagrada "Duško Kondor" bit će upriličena 6. marta, na Evropski dan sjećanja na pravednike, u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, sa početkom u 12 sati. Osim dodjele nagrada, pristutni će o svakom laureatu pogledati po jedan petominutni dokumentarni film, nastao u produkciji NVO Gariwo.

Prisutne goste muzikom će zabavljati Irina Kapetanović, a Miki Trifunov će govoriti poeziju uz Valentinu Dimitrijević na flauti i Enesa Ibričevića na gitari. Za scenski performans "Zgrabiti i zdrobiti" pobrinut će se Ajla Hamzić i Admir Šehović. Ulaz na ovu svečanost je slobodan.