BiH
1

Ombudsmeni pozivaju organe vlasti da iskažu veću socijalnu osjetljivost

FENA
Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, u skladu sa smjernicama visokog komesara UN - a za ljudska prava, Dan ljudskih prava obilježava kao dio međunarodne kampanje "Moj glas, moje pravo. Moj glas je bitan".

Ovogodišnji Dan ljudskih prava direktno se poziva na dijelove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koja propisuje pravo na slobodu okupljanja i udruživanja, pravo na učešće u izborima, u javnom životu i pravo na participranje u radu institucija gdje se donose odluke, kao i pravo na slobodu govora i mišljenja.

Na Dan ljudskih prava, ombudsmeni BiH pozivaju organe vlasti da ispolje veću socijalnu osjetljivost prilikom rješavanja problema građana, a građane i građanke Bosne i Hercegovine da reafirmišu svoje pravo na izražavanje mišljenja kroz učešće u javnim diskusijama i procesima odlučivanja, saopćila je Institucija ombudsmena za ljudska prava

Ombudsmeni BiH će nastojati da, i u svom daljem radu, u saradnji sa vladinim institucijama i civilnim sektorom, aktivno djeluju na unapređenju ovih prava.

Ove vrijednosti, prihvaćene od međunarodne zajednice, pravno su obavezujuće u 167 zemalja koje su ratificirale Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.

Pakt propisuje da se pravo na učešće u vođenju javnih poslova odnosi na ”svakog građana bez izuzetka”.

Ipak, na osnovu obraćanja građana u 2012. godini, ombudsmeni ukazuju na zabrinjavajuću činjenicu da se najveći broj žalbi (1632) i dalje odnosi upravo na oblast građanskih i političkih prava, što je uzrokovano neusklađenošću domaćeg zakonodavstva sa standardima zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, disbalansom zakonodavstva i stanja u praksi, složenom administrativno-upravnom strukturom Bosne i Hercegovine, političkim faktorima i ekonomsko-socijalnim faktorima (sve veće siromaštvo građana, rast stope nezaposlenosti).

Žene, osobe sa invaliditetom, povratnici, pojedinci - pripadnici manjina, siromašni, neobrazovani ili sa osnovnim obrazovanjem, ruralne zajednice, i dalje su obespravljeni na mnogim mjestima, ponekad im je čak i zabranjeno da učestvuju u javnom životu ili su isključeni na osnovu diskriminatorskih zakona ili praksi ili zbog toga što ne postoji odgovarajuća infrastruktura koja bi olakšala njihovu inkluziju.