“Sve tri strane – dakle bosanski Srbi, muslimani i Hrvati – činile su zločine, jer je to bio jedan ružan rat, ali postoje izvori o tome ko je trpio najviše maltretiranja. Činjenica je da je preko milion hrvatskih i muslimanskih izbjeglica protjerano iz Bosne od strane vaših snaga, i mislim da to moramo imati u vidu”, kazao je Herbert Okun, odgovarajući na unakrsna pitanja optuženog Karadžića, izvijestio je Birn Justice Report.
Svjedočenje Okuna, nekadašnjeg američkog diplomate, o radu Međunarodne mirovne konferencije za bivšu Jugoslaviju Evropske zajednice i Ujedinjenih nacija, čiji je bio član, počelo je 22. aprila ove godine, a nastavljeno narednog dana.
Karadžiću, kao bivšem vrhovnom komandantu oružanih snaga Republike Srpske, Tužilaštvo u Haagu na teret stavlja genocid počinjen u Srebrenici, te u sedam drugih bosanskohercegovačkih općina, kao kampanju granatiranja i snajperisanja Sarajeva, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Na upit Karadžića o tome da li su snage bosanskih muslimana “ubijale svoje građane u Sarajevu i prikazivale ih kao žrtve srpskih napada”, svjedok Okun je kazao da su mu poznati Karadžićevi govori o tome, ali da nikada nije dobio “jasne dokaze”.
“Ne bih rekao da su bosanski muslimani zloupotrebljavali patnje svog naroda. Situacija je bila takva da je bosanska vlada željela stranu intervenciju jer su gubili rat i etnički su ih čistili. Sarajevo su svakodnevno granatirali od aprila 1992. tokom tri pune godine”, dodao je Okun.
Karadžić je tokom unakrsnog ispitivanja svjedoku prezentirao presudu Okružnog suda u Sarajevu iz 1983. godine kojom je Alija Izetbegović osuđen na 14 godina zatvora zbog “muslimanskog nacionalizma” iznesenog u knjizi Islamska deklaracija. Izetbegović, bivši predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), preminuo je 2003. godine.
Optuženi je svjedoka pitao kakav je značaj imala ova knjiga – za koju je kazao da propagira formiranje islamske republike na prostoru BiH – za političko ponašanje Alije Izetbegovića tokom 1991. i 1992. godine, na šta je Okun odgovorio da “deklaracija nije imala stvarni uticaj na politički život stranke SDA”.
“Mislim da je mnogo vode proteklo ispod mosta u periodu između pisanja knjige i 1992. godine. Nije Izetbegović bio jedini u SDA, bilo je i drugih ljudi koji su bili važni. On je bio predsjednik Predsjedništva, i možda je najvažnije bilo to da je njegova strana gubila jedan vrlo ozbiljan rat. Njegov glavni grad je svakodnevno granatiran, to su radile vaše trupe, dr. Karadžiću, tako da se situacija stvarno mnogo promijenila”, pojasnio je svjedok.
Okun je također rekao da su, “uprkos mogućim navodima Islamske deklaracije”, bosanski muslimani dočekali mart 1992. godine “u osnovi nenaoružani”.
“S druge strane, u jesen 1991. godine, Jugoslovenska narodna armija dijelila je oružje Srbima i paravojnim snagama. U nekim općinama, naročito uz granicu rijeke Drine, Srbi su se samoorganizovali u srpske autonomne oblasti”, dodao je Okun.
Nastavak unakrsnog ispitivanja svjedoka zakazan je za utorak, 27. april 2010. godine.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
