Stručnjakinja rođena u Buffalu u svojoj doktorskoj disertaciji fokusirala se na temu demokratizacije u postdejtonskoj BiH, a u našu zemlju prvi put je došla 1997, gdje je bila supervizor na opštinskim izborima. To joj je iskustvo, kako kaže, otvorilo oči i pomoglo da se odluči da život posveti istraživanju poraća i podijeljenih društava.
U BiH se vratila 1999. i ne planira skori povratak kući. Radila je pri misiji OSCE-a i bavila se pitanjima ljudskih prava i obrazovanja, posebno reformi u tim oblastima.
U 1.000 bh. škola i danas postoji diskriminacija
"Na nesreću u BiH i danas ima 50-60 slučajeva 'škola pod jednim krovom', a da stvari budu gore, situacija u njima se nije promijenila ni napredovala još od 2005. godine, iako su neke škole u Zenici, Doboju i Mostaru administrativno i zakonski ujedinjene", kaže Perry u intervjuu za Bosniak American Advisory Council for B&H (BAACBH). Ipak, dodaje da se u oko 1.000 bh. škola i danas pojavljuje određena vrsta diskriminacije i segregacije.
Perry je uvjerena da su takve škole dio mnogo šireg problema, posebno u sredinama gdje su povratnici manjina i gdje, naprimjer, djeca iz povratničkih porodica nemaju uvijek iste mogućnosti pristupa bibliotekama, tehničkoj opremi i drugim osnovnim školskim resursima.
"Sa izuzetkom škola u Brčkom, svaka bh. škola ima određeni etnički 'šmek' u nastavnom planu i okruženju. Naprimjer, različiti nastavni planovi koriste se u Republici Srpskoj, bošnjačkim dijelovima Federacije BiH, te dijelovima sa hrvatskom većinom. To znači da ako niste većina u tim školama, školski simboli, knjige i aktivnosti predviđene su za neke druge učenike, a ne za vas. Obrazovni sistem u BiH ne služi svim učenicima, niti svim mladim ljudima, on nije isti i jednako dostupan svima", tvrdi ova ekspertica.
Zbog svega navedenog, nerijetko se djeca koja predstavljaju manjinu u školama osjećaju isključenima, drugačijima, a neki da bi to spriječili, iako žive u blizini jedne škole, putuju autobusima u drugu udaljeniju u kojoj se neće osjećati kao manjina, objašnjava Perry i kao jedini pozitivan primjer potpune integracije navodi distrikt Brčko.
Brčko kao pozitivan primjer
"Tamošnji učenici imaju škole na kojima visi zastava Bosne i Hercegovine i natpise na ćirilici i latinici. Ovo je veoma teško naći u ostatku zemlje, posebno u RS-u i dijelu Federacije sa hrvatskom većinom", iskrena je Perry. Ipak, dodaje kako ni brčanski sistem nije savršen. Njegova najveća slabost su tri vrste udžbenika koji se koriste: hrvatski, srpski i bosanski, a svaki učenik bira iz kojeg će učiti, te je nastavnicima teško planirati časove.
Misija OSCE-a provela je niz aktivnosti kako bi zbližila učenike i škole, a Perry ističe da prave sigurnosti nema bez posvećenosti demokratiji i ljudskim pravima, te da je najbitnije pronaći prave razloge diskriminacije i segregacije kako bi se spriječili budući konflikti i promovisao suživot i održivi mir.
Dr. Perry upozorava da će ovakvo stanje dovesti do toga da mladi ljudi odrastaju bez zajedničke vizije budućnosti i sa porukom kako je podijeljenost neophodna i normalna. Ovo će svakako imati negativan utjecaj na ekonomsku mobilnost, pa će tako multinacionalne kompanije koje će se otvarati u BiH tražiti od onih koji npr. žive u Banjoj Luci da se za potrebe posla presele u Mostar. Pitanje je hoće li se osoba koja aplicira za posao osjećati ugodno u slučaju da se preseli na novu lokaciju i povede tamo svoju djecu, te ih upiše u novu školu gdje bi mogli predstavljati manjinu ili građane drugog reda. Država će morati da riješi i ova pitanja, dodaje stručnjakinja.
Za reforme je potrebna politička volja
Uz sve ovo, kaže Perry, teško će se poboljšavati i kvalitet obrazovanja.
"Čak i da slučajevi dvije škole pod jednim krovom sutra nestanu, ostat će mnogo izazova. Misija OSCE-a podržava reforme koje će postepeno smanjiti razlike među učenicima i osjećaj podijeljenosti. Idealno bi bilo da su sve škole dostupne svima i da se u njima svi osjećaju dobrodošlima. Za takve reforme potrebna je politička volja, jedinstven nastavni plan i standardi na državnom nivou koji će omogućiti da se ljudi slobodno kreću, obrazuju, osjećaju dobrodošlima i da imaju uslove neophodne za školovanje", istakla je.
Perry kaže da međunarodna zajednica može doprinijeti promjenama tako što će podsjećati donosioce odluka da odvojene zajednice u BiH predstavljaju uzrok buduće nestabilnosti, te tako što će im pokazati primjere kako su takvi problemi riješeni u ostatku Evrope.
"Možemo okupiti nastavnike kako bi naučili moderne metode predavanja usmjerene na kritičko razmišljanje i ono što je u interesu cijelog društva. Mnoge organizacije pomažu roditeljskim i učeničkim vijećima da efektivnije rade, da organizuju sastanke i prikupljanju novac. OSCE podržava inicijativu nazvanu Indeks inkluzije, koja pomaže školama da procijene u kojoj mjeri njihova politika, kultura i praksa ukključuje sve članove školske zajednice i da na osnovu toga planiraju buduće reforme. Ono što je zaista neophodno je posvećenost i politička volja koja će osigurati da škole postoje za sve mlade ljude i da nisu samo za jednu grupu", poručila je na kraju Perry.