O Cvijanovićevoj posjeti Izraelu: Niti su u BiH ugrožene kršćanske manjine niti je Republika Srpska država

No, ovu posjetu Cvijanović javno ne komunicira kao članica Predsjedništva BiH već kao predstavnica entiteta RS. Uspjela se Cvijanović sastati sa svim čelnim ljudima u Izraelu, od predsjednika države Isaka Herzoga, premijera Benjamina Netanyahua, ministra vanjskih poslova Gideona Saara, predsjednika parlamenta Amira Ohana i slično.

Baš ovakva posjeta, u aktuelnim geopolitičkim prilikama, nakon izraelske agresije na Gazu, nakon rata Izraela i Sjedinjenih Američkih Država sa Iranom i različitih reakcija u svijetu, je win-win situacija i za izraelske zvaničnike i Cvijanović.

Naime, vodeći secesionističku politiku u BiH, a deklarativno je pravdajući željom za preustrojem BiH, zvaničnici RS-a na sve načine pokušavaju dobiti međunarodnu pažnju. U datim okolnostima shvatili su da im je približavanje Izraelu dobitna kombinacija zbog izraelskog utjecaja na američku politiku, snagu lobiranja, a istovremenu sa sviješću da je i Izraelu potrebno što više sagovornika u Evropi koji će odobravati i hvaliti njihovu politiku, ratove i agresiju koju vode.

S takvim "preduslovima" zvaničnici iz vladajućeg SNSD-a u RS-u sve intenzivnije odlaze u Izrael i dobijaju pažnju na najvišem nivou. Diplomatski pristup se prilagođava onim narativima koji su ugodni za uši zvaničnika u Izraelu, što obiluje brojnim dezavuisanjem o stvarnom stanju u BiH.

Tako se u stavovima Cvijanović, kao i ranije Milorada Dodika, mogu čuti dominantni pojmovi poput zaštite identiteta, pregalačkoj borbi za bolji "novi svijet", istovremeno optužujući Bošnjake za antisemitizam.

S druge strane bošnjački politički zvaničnici uopšte ne komuniciraju sa izraelskim državnim vodstvom, izuzev nekih usputnih i grupnih međunarodnih susreta. Politički predstavnici koji dolaze iz reda Bošnjaka uglavnom su suzdržani te i ne pokušavaju odgovoriti na silne optužbe da u BiH buja antisemitizam ili da su kršćani ugroženi.

A to je upravo scenarij koji, prije svega zvaničnici RS-a koriste protiv BiH, a koristili su ga i hrvatski desničari poput europarlamentarke Željane Zovko ili lobiste Maxa Primorca.

Tako je prilikom posjete Cvijanović Izraelu, šef diplomatije Gideon Saar poručio da je sa Cvijanović razgovarao, između ostalog, i o "potrebi zaštite kršćanskih manjina u Bosni i Hercegovini".

Ovakva izjava izraelskog zvaničnika rezultat je narativa koji o BiH pokušavaju kreirati zvaničnici RS-a, ali i hrvatski desničari. I mada Cvijanović zna da u BiH ne postoji ugrožena kršćanska manjina, barem ne ona na koju misli izraelski šef diplomatije, ona prihvata takav narativ jer računa da će pridobiti određeni politički benefit za entitet RS i da će potencijalno naštetiti državi BiH.

Gideon Saar pod pojmom "kršćanska manjina" u BiH, u političkom smislu misli na nemuslimansko stanovništvo, odnosno Srbe, ali i Hrvate. Niti su Srbi niti Hrvati manjina, niti su ugroženi u nacionalnom ili vjerskom smislu. U BiH se vjerovatno može govoriti o ugroženosti čovjeka, od korupcije, nepravde ili nečega trećeg, ali o ugroženosti kršćanske manjine definitivno ne.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, pravoslavci čine oko 30,75%, a katolici oko 15,19% stanovništva BiH. Zajedno su kršćani oko 46% stanovništva, dok su muslimani oko 50,7%. Važno je razlikovati i vjersku manjinu od nacionalne manjine. Hrvati i Srbi u BiH nisu nacionalne manjine nego konstitutivni narodi, kao i Bošnjaci koji su najbrojniji.

I sve to zna Cvijanović, ali zarad potencijalnih političkih benefita prešutit će da se u političkom smislu ne može govoriti o manjinama, a posebno ne o ugroženim kršćanskim manjinama. No, Cvijanović javno nije istakla da je sa izraelskim zvaničnicima razgovarala naprimjer o činjenici da se Jevrej u BiH ne može kandidirati za člana Predsjedništva BiH i da je jedan od krivaca za takvo stanje upravo stranka iz koje ona dolazi.

Ni na jednom sastanku u Izraelu uz Cvijanović nije bilo zastave Bosne i Hercegovine, već isključivo entiteta RS, iako je potpisivana kao članica Predsjedništva BiH. I koliko god Cvijanović negirala državu, upravo joj ta pozicija u Predsjedništvu omogućava veću vidljivost, koju ona zloupotrebljava predstavljajući se predstavnicom RS-a.

U konačnici, ako je pozicija u Predsjedništvu nebitna za politiku SNSD-a i ako na međunarodnom planu samo želi predstavljati entitet RS, onda je naredno pitanje za Cvijanović, ali i Dodika - zbog čega se uopšte kandidiraju za poziciju u Predsjedništvu države.