Niti slaviti, niti plakati: Koliko uopšte možemo govoriti o bilo čijem utjecaju na američke poteze u BiH

Delistiranje Dodika i svih njegovih ljudi s crne američke liste je kulminacija dugo iščekivanih poteza američke administracije, koja posljednjih mjeseci na svoj način implementira svoje zamisli u rješavanju ili barem pokušaju smirivanja političkih tenzija u našoj državi.

Prve reakcije koje su uslijedile su one iz SNSD-a, odnosno Dodikovog kruga. Obilježene su samohvalom, naglašavanjem i prenaglašavanjem svoje "mudre" politike, lobiranja i vizije novih odnosa s Trumpovom administracijom, u cilju zaštite statusa Republike Srpske.

Da je Dodik lobirao, jeste. Da je trošio milione javnog novca da spasi sebe, jeste. Da je pravio predstave u kojima je sebe predstavljao kao nekoga ko zna šta radi, jeste. Da je sve to imalo smisla i da je utjecalo na odluku o skidanju sankcija vjerovatno jeste, da li je to bilo presudno da mu Amerikanci skinu sankcije - ne možemo sa sigurnošću tvrditi. I baš takvo stanje ostavlja idealan prostor za kreiranje različitih narativa i politikantstva.

Druga vrsta reakcija je ona koja dolazi od opozicionih stranaka iz RS-a. One su sušta suprotnost tvrdnjama zvaničnika SNSD-a. Ukratko, kreću se od toga da je Dodik spasio samo sebe, da je izdao RS te da se postavio podanički, a što će se dugoročno odraziti na entitet Republika Srpska.

Da li je Dodik spasio sebe, vjerovatno jeste u kontekstu određenog, barem stranačkog preživljavanja. Da li se spasio od sudskih procesa, vrlo izvjesno jeste, barem u ovom momentu. A da li će se sve odraziti negativno za RS, jako je teško i nezahvalno tvrditi, kako to radi opozicija iz tog entiteta.

Federalni okršaj

U drugom, onom većem entitetu suprotna priča. Opozicija je vijest o ukidanju sankcija Dodiku, njegovim saradnicima i kompanijama dočekala rafalnom političkom paljbom usmjerenom prema Trojci. Kritike su mahom usmjerene na promašenu politiku stranaka Trojke, prigovarajući im naivnost, lakomislenost i nesposobnost. To je posebno usmjereno ka ministru vanjskih poslova Elmedinu Konakoviću, ali i ostalom zvaničnicima te koalicije u kontekstu njihovih ranijih tvrdnji da je Dodikova era gotova te da je SNSD prošlost bez ikakve šanse da se s tom strankom bilo šta radi u budućnosti.

Politički zicer koji koristi opozicija su i brojne najave iz Trojke Dodikovog političkog kraja te najave dobrih vijesti iz Amerike u tom kontekstu.

Prve vijesti su došle, ali rezultate tih novosti tek treba vidjeti. Drugim riječima, kompletno ukidanje sankcija Dodiku i svim njegovim saradnicima, zatim tišina Amerike na upitnik da li Dodik može ostati predsjednik stranke te pružanje ruku čovjeku koji je napao na ustavni poredak definitivno nije besplatno. A na šta je to Dodik pristao, tek treba vidjeti. Ono što je u ovom momentu jasno Amerikanci su mu ostavili prostor da se elegantno izvuče i da ne bude ponižen.

Zašto su to uradili, samo oni znaju. A ono što je evidentno jeste da im je primarni cilj deeskalacija i smirivanje političkih tenzija. Posljednja dešavanja nisu nagla niti se dešavaju preko noći. Njihova suštinska implementacija počela je još početkom jula kada se Dodik u jeku izbjegavanja državnog pravosuđa u tišini jednog poslijepodneva pojavio u Sudu BiH, dao izjavu, a sud mu oprostio ranije određeni pritvor. To je bio početak implementacije američkog plana.

Sva buka koja se u međuvremenu dešava, optužbe opozicije, odbrana pozicije i tako dalje najviše podsjeća na blefiranje i pokušaj ubiranja političkih poena. Na našoj sceni niti postoje super politički genijalci koji su uspjeli nešto sami od sebe završiti niti je neko nešto mogao spriječiti. Iako, Dodikovo lobiranje i milioni potrošeni u tu svrhu ne mogu biti isključeni kao nebitan faktor u cijeloj priči.

Aktuelne optužbe više liče na dječiji obračun u kojem svako za sebe pokušava prikupiti poneki poen, dok pravi igrači povlače poteze izdaleka, a da i ne pitaju one da li se slažu s nečim.

Niti je Konakovićevo lobiranje utjecalo na ove američke poteze, niti je Bisera Turković zaslužna za to što je Dodik sankcionisan dok je ona bila ministrica vanjskih poslova, kako sama tvrdi. U probosanskoj politici već jako dugo nema ni vizije ni strategije i sve se svodi na improvizaciju u datom trenutku.

Čak se za Dodika može više reći da je u pristupu Americi imao određenu strategiju, ali je i preambiciozno tvrditi da je upravo ona rezultirala njegovim skidanjem s crne liste i da je lider SNSD apsolutni pobjednik. Dodik će to svakako koristiti. Koristit će i opozicija u FBiH da istakne kako bi oni sve bolje i mudrije uradili. Koristit će Trojka da pokaže kako baš oni imaju doprinos u ovom američkom planu, barem na duže staze.

No, ono što se definitivno može tvrditi jeste da Amerika kroji scenarij, imaju zacrtan hodogram, što u suštini najbolje ilustruje koliko sami vodimo politiku, a koliko nas vode.

Šta je američki cilj ovim potezima, koliko je Dodiku ostavljeno političkog zraka i da li ga uopšte više ima pokazat će vjerovatno narednih šest mjeseci do godinu dana i dešavanja vezana za pitanje državne imovine, statusa OHR-a, SNSD-ove kooperativnosti kod usvajanja EU zakona, ali i brzine rada na američkim projektima u BiH i regiji, poput Južne interkonekcije i slično.