Šurikeni na Tabiji
31

Nindže brane Sarajevo

Piše: Almir Panjeta
(Foto: Almir Panjeta/Sarajevo-x.com)
Sjediš i čekaš. Ne znaš momenat kada će ti nindža nečujno prići s leđa i krenuti da te udari mačem. Moraš imati istrenirano šesto čulo da izbjegneš udarac u djeliću sekunde. Ukoliko izbjegneš, položio si ninjutsu crni pojas – peti dan. Ukoliko ga ne izbjegneš, primiš udarac. U posljednje vrijeme ispit se polaže s drvenim mačem, ali nekada je bio pravi mač.

Ovako nam je na početku susreta učitelj ninjutsua Darko Trajković prepričao Godan test koji namjerava položiti u Japanu. Darko je nosilac ninjutsu crnog pojasa - drugi dan i certificiran je da može podučavati ninjutsu vještine što posljednje tri godine radi u klubu "Ninpoera". Apsolvent je kriminalistike, i kaže da nakon što završi fakultet vještinama ninjutsua želi obučavati pripadnike specijalnih jedinica policije i vojske.

“Ninjutsu nije samo borilačka vještina, to je način života, razmišljanja i čitava jedna filozofija. Volio bih neke od tih vještina uvesti u našu policiju i vojsku, kako bi se te vještine upotrebljavale za dobrobit. Ninjutsu nije stvoren radi ubijanja, i ako vidim da je neko u klub došao sa zlim namjerama, s namjerom da izuči vještine kako bi nekome naudio, zahvalim mu se i predložim da više ne dolazi na naše treninge”, pojašnjava nam Darko. Dodaje da većina stvari koje ljudi o nindžama znaju iz filmova u biti nisu ni blizu istine.

“Svi misle da si nindža ako staviš fantomku. Nije to tako lako, potrebne su godine treninga. Nindže su nekada bili specijalci i bavili se špijunažom, bit nindže je da bude neprimjetan i prilagođen. Ako je u gradu, onda je obučen kao i svi ostali,ako je u šumi onda je u maskirnom, navečer je u crnoj odjeći, po snijegu u bijelom… Ninjutsu nije sport, to je borilačka vještina sa posebnim načinom razmišljanja”, pojašnjava nam Darko, dodajući kako kroz ninjutsu nalazi unutrašnji mir i zbližava se s prirodom.

“Vrlo je bitno da osim treninga u sali redovno održavamo i treninge na otvorenom. Vježbamo i borbu u vodi”, pojašnjava nam dok se brzim koracima pokušavajući ga koliko-toliko pratiti penjemo prema Žutoj tabiji. S nama su i članovi kluba Navid, Bakir, Martin i Said. Neki od njih su se odranije bavili borilačkim vještinama, neki su tek počeli s ninjutsuom i kažu da su se u tome pronašli.

“Mnogo je drugačije od svih stereotipa o kojima sam imao prilike čitati i gledati na TV-u. Mnogo je ozbiljnije, dublje i nevjerovatno je koliko se čovjek kroz ninjutsu razvija”, kaže nam Said Čomor. Na Tabiji smo zatekli grupu turista koji su u čudu gledali grupu mladića koji su se presvukli u crna kimona koja se zovu Gi. Sa sobom su imali drvene palice, drvene mačeve za trening, a Darko je ponio i katanu – originalnu zakrivljenu nindža sablju. Pokazuju nam i Hira Šuriken.

"Šuriken je u stvari vještina bacanja oružja i tu spada bacanje noževa, sjekire, i "zvjezdica" koje su najpoznatije i koje se u originalu zovu Hira Šuriken", pojašnjavaju nam.

Uslijedila je kraća prezentacija nekih osnovnih vještina odbrane i napada i nindža akrobacija koja je vrlo brzo na tabiju privukla zainteresiranu publiku.

“Jarane, molim te možeš li mi samo na sekundu dati da vidim taj mač izbliza?”, prišao je jedan oduševljeni mladić, a Darko, iako nevoljko, pristaje mu na trenutak dati katanu.

“Wow, kako je moćna! Gdje su vam treninzi da dođem?”, upitao je, a članovi kluba mu objasnili da može doći već u ponedjeljak u Ledenu dvoranu u Skenderiji gdje održavaju treninge u zatvorenom.

"Za naše treninge ima interesa, i to je lijepo. Cilj nam je da razbijemo stereotipe o ninjutsu, da pokažemo da se ne radi ni o kakvom treningu za hladnokrvne ubice, i da pokažemo kako su i nindže ljudi kao i svi ostali, samo sa nekim posebnim vještinama", govori nam Darko. Ninjutsuom se, kaže, bavi "samo" osam godina.

Kaže da je ninjutsu izučavao u Hrvatskoj i Srbiji gdje je polagao i za pojas, te da mu je cilj da klubove osim u Sarajevu, i Velikoj Kladuši i Tuzli gdje ima ispostave, otvori u većini gradova u BiH.