Život ih odnio na sve strane svijeta, ali jedno im je zajedničko – svi do jednoga ostali su učitelji i radni vijek proveli su u radu sa djecom. Bila je ovo, pričaju nam, najuspješnija generacija Učiteljske škole i mnogi od njih su postigli izuzetne uspjehe u struci. Petar Hodak je iz Drežnik Grada u susjednoj Hrvatskoj. Od 1971. godine radi u osnovnoj školi u Rakovici, a sljedeće godine odlazi u zasluženu penziju.
"Bihać je grad moje mladosti.Otkako sam završio svoje školovanje vraćam se svake godine, popijem kafu sa starim prijateljima. Ali tužno je što nas je svaki put sve manje", priča Hodak.
Tonka Ibradžić je rođena Splićanka. Kada je imala 15 godina doselila je u Bihać kako bi pohađala Učiteljsku školu. Tu se zaljubila, udala, rodila djecu i ostala. Danas živi u Americi i radi u dječijem vrtiću.
Za prof.dr. Milana Matijevića kažu da je jedan od najuspješnijih predstavnika generacije. Rođen je Blatni nadomak Bosanske Krupe, a nakon završetka Učiteljske škole u Bihaću odselio je u Zagreb. Danas je predstojnik Katedre za pedagogiju i dadaktiku Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i iza sebe ima 20-tak izdatih stručnih knjiga. I Matijević naredne godine odlazi u penziju.
"Ja nastavljam učiti, jer život je neprestana borba i učenje. Valjda sam tako navikao. Znanje ono što nam niko ne može uzeti, to je ono čime sam se vodio cijeloga života i što pokušavam prenijeti na svoje studente", kaže Matijević.
Većina ovih divnih i nasmijanih ljudi, koji su život posvetili djeci i njihovom obrazovanju, danas su penzioneri. Okupljanja generacije smatraju novom dozom energije za nove životne pobjede i puteve od kojih će ih jedan, sigurno je, za pet godina ponovo dovesti u Bihać. Na proslavu 50. godišnjice mature.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
