Neka podijele Mostar, ali po vertikali

"Ovih dana Mostar je obilježio neslavni jubilej - 300 dana bez gradonačelnika. Time je popravio lični rekord u obaranju neslavnih rekorda od kojih su najpoznatiji: grad sa najviše duplih institucija u svijetu, grad sa aparthejdom u obrazovanju, i grad koji nema nijednu uspješnu poslijeratnu privatizaciju. Sa svim ovim problemima u kojima se skriva sudbina Mostara i budućnost njegovih građana, grad bez gradonačelnika, a time i bez proračuna, štrajkovi vatrogasaca i zaposlenika gradske uprave, samo su kap u moru, odnosno samo kraj mostarske agonije započete u Daytonu, preko Washingtona i Rima završene u Mostaru. Mostar danas plaća greške međunarodne zajednice (OHR-a i OSCE-a) koji, vodeći se infantilnim savjetima nedoraslih političkih i drugih savjetnika, nikada nisu pronašli ključ za Mostar.

Sada je jasno je da političke stranke pobjednice svih poslijeratnih izbora nisu imale viziju, pogotovo zajedničku viziju Mostara, ali tek sada se vidi da tu viziju nije imala ni međunarodna zajednica. Ključ svih zala je oktroirani mostarski Statut, kojim je OHR- želeći zaštiti Bošnjake od hrvatskog preglasavanja, a kazniti Hrvate za etničko čišćenje i mostarskih Srba i Bošnjaka, instalirao ovakav način glasanja i izbora gradonačelnika (dvotrećinska većina glasova u prvom i drugom krugu, odnosno natpolovična većina u trećem krugu). Također, gradonačelnik i predsjednik gradskoga Vijeća trebali su se svake dvije do četiri godine smjenjivati po funkciji i po nacionalnosti, što u ovome momentu nije slučaj jer obje funkcije obnašaju Hrvati i time (za mnoge) potvrđuju tezu o realiziranju stare priče o Mostaru stolnom gradu Hrvata.

Statut je, s druge strane, ukinuo podjelu Mostara na šest općina, ujedinio Mostar, vratio većinu imovine vlasnicima i vratio veliki broj Mostaraca u svoje stanove. Predvidio je i ujedinjenje mnogih drugih institucija i funkcija koje nisu odrađene do kraja. Ipak, vrijeme je pregazilo ovaj statut (hvala Bogu), a razvoj grada ima nove zahtjeve i traži drugačija rješenja. Jedino u Mostaru gradonačelnik je politička, a ne menadžerska funkcija. Kao tvrdokornog demokratu mene ne interesira iz koje je političke stranke gradonačelnik, sve dok u gradu sve besprijekorno funkcionira i dok je lokalna zajednica zadovoljna radom gradske uprave, odnosno dok gradski servisi (vodovod, čistoća, kanalizacija, vatrogasci, gradski prijevoz, zelene površine...) funkcioniraju besprijekorno!

Mostar treba promjenu Statuta i neposredno biranje gradonačelnika. Uz novi statut treba i zastupnike u Gradskom vijeću koji će u potpunosti uvažavati demokratske zakone i ljudska prava kako između sebe tako i prema građanima Mostara. Mostar treba novu vlast i gradonačelnika kome će prava i želje njegovih građana biti prioritet.

Završimo priču o Mostaru s prijedlogom Međunarodne krizne grupe (ICG), koji samo potvrđuje 'gornji nalaz' o radu međunarodne zajednice. Nakon konačnog ujedinjenjenja Mostara i nakon ratne i poslijeratne podjele na tri bošnjačke i tri hrvatske općine, ICG je predložila podjelu Mostara na dvije općine: na Stari i Novi grad. Ova podjela ponovo potvrđuje 'palestinizaciju' Mostara kao i neznanje osoba zaduženih za analiziranje i rješavanje krize u Mostaru, jer ovakva podjela dijeli grad na bošnjački i hrvatski, a to je upravo ono protiv čega se bori čitav demokratski svijet.

Neka ga i dijele, kažem ja, ali po vertikali. E, tada bi možda tek dobili dijelove grada u kojma se građanima ne bi brojala krvna zrnca i koji ne bi podrazumijevali koje je nacije većinsko stanovništvo."