Goran Damjanović je u augustu zatražio da se obnovi sudski postupak protiv njega jer su se pojavili dokazi "koji, i pored dužne pažnje i opreza, nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu“.
Damjanović je u decembru 2007. zajedno s bratom Zoranom pravosnažno osuđen da je 2. juna 1992. kao pripadnik vojske tadašnje Srpske Republike BiH učestvovao u premlaćivanju grupe od dvadeset do trideset zarobljenih Bošnjaka u naselju Bojnik (općina Novi Grad). Goran je osuđen na 11 godina, a Zoran na deset i po godina zatvora.
Obrazlažući razloge zbog kojih ranije nije mogao doći do svjedoka, Goran Damjanović je naveo da se radi o osobi koja nije upoznata o pravilima krivičnog postupka i koja se tek nedavno javila članovima njegove porodice te objasnila da ima saznanja koja bi mogla biti od pomoći.
"Učinak dokaza koji se u podnesku predlaže, a imajući u vidu cjelokupni dokazni materijal, ni u kom slučaju se ne može odraziti na krivičnu odgovornost optuženog koju je sud ranije utvrdio", navedeno je u odluci Suda BiH kojom se odbija zahtjev osuđenog.
Pojašnjeno je da se odbrana Gorana Damjanovića tokom dokaznog postupka bazirala na alibiju, odnosno da se optuženi nije nalazio na mjestu događaja te da su u presudi detaljno objašnjeni razlozi zbog kojih to nije prihvaćeno.
Na ovu odluku Suda BiH postoji mogućnost žalbe.
Goran Damjanović je na odsluženju zatvorske kazne u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) Foča. Zahtjev za obnavljanje postupka predao je Sudu BiH putem Uprave KPZ-a.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
