Navršile su se tri godine od smrti Hatidže Mehmedović, hrabre majke Srebrenice
Mehmedović je javnosti bila poznata kao osoba kojoj su u genocidu u Srebrenici ubijeni suprug, dva sina, brat i mnogo rodbine, ali koja je nakon svih događaja ostala istrajna u borbi za pravdu i istinu o onome što se dešavalo u julu 1995. godine.
Hatidža se sama vratila u svoju kuću nakon rata i u Srebrenici je živjela i vodila borbu za istinu kao predsjednica Udruženja Majke Srebrenice.
Bila je glas, snaga i smiraj mnogim majkama, hrabra žena koja je zločincima gledala u oči i tražila odgovornost, pravdu i istinu.
Pisac Mile Stojić je 2014. godine napisao poemu "Hatidža", koju je posvetio majci Srebrenice Hatidži Mehmedović.
Preminula je u nedjelju, 22. jula 2018. godine u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) nakon duge i teške bolesti.
HATIDŽA
Hatidžu Mehmedović
Vidio sam u sarajevskom
Narodnom pozorištu.
Prvi put u teatru
Sjedjela je u prvom redu
I bojažjivo gledala
Pozlaćene štukature.
Akademija je bila posvećena
Majkama Srebrenice
I neki pjesnik tamburao je nešto
O Danteovu Infernu.
Govornici su, potom,
Raspredali o genocidu, pravdi
O daljem suživotu tri naroda.
A ja sam mislio na tri njena
Ubijena muškarca,
Sinove Azmira, Almira
I muža Abdulaha.
Hatidža govori:
„Sanjam ih. Zovem ih. Tražim ih.
Dođu mi na san i ja kažem:
‘Ljubi vas majka, sanjam li ja ovo
Ili ste se vi stvarno vratili?’
Oni kažu: ‘Došli smo, majko,
ne sanjaš.’ A onda se probudim
sama, nigdje nikoga“.
Tako sanja Hatidža
U praznoj kući u Srebrenici
U praznoj Bosni
U našim praznim srcima
Dok mjesečina u njenom vrtu
Posipa tri zelena bora
Srebrenim laticama užasa.
Mile Stojić, iz knjige Himna poraženih, VBZ, Zagreb, 2017.