BiH
0

Nastavljen dokazni postupak u predmetu protiv "Pekeza i drugih" optuženih za ratne zločine

FENA
Svjedočenjem Omera Karahodžića i Subhudina Zobića danas je u Sudu Bosne i Hercegovine nastavljen dokazni postupak protiv Mirka (Špire) Pekeza (1966.), Mirka (Mile) Pekeza (1965.) i Milorada Savića (1970.), optuženih za ratni zločin protiv civila na području općine Jajce.

Optužnica ih tereti da su za vrijeme ratnog stanja u Bosni i Hercegovini u svojstvu pripadnika VRS-a i rezervnog sastava milicije 10. septembra 1992. sakupili bošnjačko stanovništvo, koje se nalazilo u selima Ljoljići i Čerkazovići, općina Jajce, te nakon njihovog sprovođenja na lokalitetu Tisovac otvorili rafalnu paljbu, usmrtivši 23 osobe, dok su četiri osobe zadobile povrede.

Svjedok Karahodžić očevidac je događaja koji je preživio strijeljanje na spomenutom lokalitetu, dok su njegova supruga i sin ubijeni.

Opisao je događaje koji su prethodili "kritičnom događaju", navodeći da su mještani sela bošnjačke nacionalnosti morali svakodnevno da se javljaju na prozivke te da su svakodnevno bili izloženi strahu za vlastitu sigurnost.

Prema svjedokovom iskazu, mještane spomenutih sela okupili su izvjesni Jovo Jandrić i Mirko Pekez čija je imena čuo na mjestu dešavanja, dok mu je identitet drugih srpskih vojnika ostao nepoznat "jer je bila noć, a imali su i čarape na glavi".

Svjedok, međutim, nije mogao precizirati o kojem od Pekeza je riječ, s obzirom na to da prvo i drugooptuženi imaju isto ime i prezime, prisjećajući se kako je Mirko (Špire) Pekez dolazio kod njega 2002. godine zajedno s izvjesnim Đurom Vukadinom, ustvrdivši da on (prvooptuženi) nije umiješan u spomenuta dešavanja, nego da je to Mirko (Mile) Pekez.

Svjedok Zobić iz sela Čerkazovići, čiji su majka i sin žrtve strijeljanja, kazao je da je 30. maja napustio rodno selo te da je to učinila i većina stanovništva.

Prema njegovim riječima, veliki broj mještana Bošnjaka vratio se nakon uvjeravanja njihovih komšija da im neće biti ugrožena sigurnost.

Svjedok se sjeća da mu je otac Ćamil pričao o tome da je on kontaktirao s petnaestogodišnjim dječakom Mustafom Bajramovićem koji je, također, preživio strijeljanje u Tisovcima, te da mu je on (Bajramaović) u tom kontekstu spominjao imena Pekeza, Jovana Jandrića, Blagoja Jovičića i Zorana Marića.

Ovaj svjedok je ispričao da je njegov otac koji je "prošao" logor u Staroj Gradišci nedugo iza rata preminuo od posljedica torture i povreda koje je tamo zadobio.