Svjedok, koga je predložila odbrana drugooptuženog Momčila Grubana, kazao je da je u maju 1992. godine nakon napada na Prijedor zarobljen i odveden u logor Omarska.
Ispričao je da je optuženog poznavao odranije te da se najsigurnije osjećao u smjeni u kojoj je stražario Gruban.
U toj smjeni, kako je ustvrdio, nisu se dešavala mučenja, premlaćivanja, niti ubistva zatočenika, kako se to događalo u "Krkanovoj i Krletovoj smjeni".
Svjedoku je najteže padalo ležanje na betonskoj pisti ispred zgrade uprave logora, kada su logoraši bili prinuđeni potrbuške ležati četiri do pet sati na suncu, bez vode i mogućnosti obavljanja fizioloških potreba, a "koje se u pravilu dešavalo u Krkanovoj, a povremeno i u Krletovoj, ali nikada u Grubanovoj smjeni".
Drugooptuženog je opisao kao osobu koja je bila spremna pomoći logorašima, navodeći da im je u tajnosti više puta donosio hranu, odjeću i lijekove, te kod dr. Ese Sadikovića, koji je također bio zatočenik, urgirao za medicinsku pomoć logorašima.
Prema riječima svjedoka, u Grubanovoj smjeni nije bilo noćnih prozivki, niti maltretiranja zatočenika od "uljeza" sa strane.
Razliku između tretmana koji su imali dok su osiguranje logora vršili "specijalci iz Banjaluke" i perioda u kojem su stražarili mještani okolnih sela, svjedok je opisao kao razliku između pakla i raja.
Izdvojio je događaje u vezi s podjelom obroka s kojeg su se ljudi vraćali krvavi, pa ga je on (svjedok) više puta "preskakao".
Ostatak svjedočenja odnosio se na opće prilike u logoru te pojedinačne događaje koji nisu u direktnoj vezi s drugooptuženim.
Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Dušan Fuštar i Duško Knežević, koji se terete za krivično djelo ratni zločin protiv čovječnosti, navodno su od aprila 1992. do kraja te godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Prijedora direktno sudjelovali u sistematskom zarobljavanju nesrpskih civila i njihovom zatvaranju u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Prema tužbenim navodima, Željko Mejakić je de facto obavljao funkciju komandanta logora Omarska, Momčilo Gruban funkciju komandira smjene straže u logoru Omarska, a Dušan Fuštar funkciju komandanta smjene straže u logoru Keraterm. Duško Knežević nije, prema navodima optužnice, obavljao nikakvu formalnu funkciju u logoru Omarska, ali je redovno ulazio u logor gdje je ubijao i premlaćivao.
Prema navodima optužnice u Prijedoru je od aprila do kraja augusta 1992. zarobljeno više od 7.000 muškaraca i odvedeno u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Predmet "Mejakići drugi" ustupljen je bh. pravosuđu od haškog Tribunala (ICTY-a).
Optuženi su iz pritvorske jedinice ICTY-a, 9. maja 2006. godine izručeni vlastima BiH.
