Svjedoci su stanje u Doglodima prije sukoba 12. septembra 1992. okarakterizirali mirnim i bez incidenata čemu je, prema njihovoj ocjeni, doprinijelo postojanje zajedničkog kriznog štaba (međunacionalnog odbora) i mješovitih straža.
Odgovarajući na upite advokata Gavrila Gunjaka svjedok Škobo, koji je bio angažiran na radnoj obavezi na farmi u Doglodima, naveo je da je 12. septembra došlo do napada iz pravca Azića, te da je toga dana zarobljen zajedno s komšijama Aleksom i Mišom Slavnićem.
Ispričao je da mu je prilikom zarobljavanja oduzeta puška, te da je onda vidio komšiju Željka Bagarića i pripadnike "Lasta".
Svjedok Ešpek ustvrdio je kako su Doglodi napadnuti iz pravca Stupa, odnosno Bara te da je tada zarobljeno osam članova njegove familije.
Prema njegovim riječima, srpskom stanovništvu Dogloda u pomoć su onda pritekli pripadnici srpske vojske iz Ilidže, i okolnih naselja - Bojnika i Osijeka.
Svjedoci su potvrdili kako poznaju optuženog Berjana, navodeći kako o njemu nisu čuli ništa loše, te da su ga neki od komšija u šali zvali "vojvodom" i da to nema nikakvog suštinskog značenja. Istovremeno, ustvrdili su kako im nije poznato ništa o njegovom eventualnom vojnom angažmanu niti o tome da li je bio naoružan ili nosio uniformu.
Prema iskazima svjedoka u inkriminirano vrijeme na području Ilidže živjela su trojica ljudi s istim imenom - Borislav Berjan.
Optužnica Berjana tereti da je tokom rata u BiH od aprila 1992. do kraja 1993., provodeći politiku SDS-a i srpske općine Ilidža u stvaranju etnički čistih prostora, sudjelovao u naoružavanju srpskog stanovništva u naselju Doglodi od kojih je formirao oružanu vojnu formaciju - četu u sastavu 1. pješadijske ilidžanske brigade.
Također se tereti za nezakonito formiranje radnog voda od preostalog stanovništva hrvatske nacionalnosti.
Među ostalim, Berjan je navodno komandovao jedinicom u oružanom upadu na nebranjena područja naselja Dogloda i Bara i na nesrpsko stanovništvo ovih naselja, a koja su odranije bila u okruženju srpskih oružanih formacija.