Dan poslije
30

Nakon 11. jula: Pusta Srebrenica nastavlja borbu s nezaposlenošću i iseljenjem mladih

I. P.
Foto: D. S./Klix.ba
(Foto: D. S./Klix.ba)
Svakog 12. jula Srebrenica se vraća u svakodnevnicu, uglavnom bez porodica ubijenih, bez visokih zvanica, bez naznake da je dan ranije mezarje u Potočarima postalo veće za, ovoga puta, 33 grobna mjesta, 33 tabuta, 33 nepotpuna skeleta...
Reporter portala Klix.ba i ovoga jutra bio je u Srebrenom gradu čija je duša iščupana prije, sad već više od 24 godine. Svaka fotografija priča priču surove realnosti - u ovom gradu žive samo oni koji moraju i oni koji imaju dovoljno hrabrosti da ga pokušaju probuditi.

Kao i mnoga manja mjesta u BiH, i Srebrenica na svoj specifičan način živi kroz nadu da će nezaposleni doći do zaposlenja, da će poljoprivrednicima biti dobar urod te da će povratak prevagnuti u odnosu na odlazak.

Ćamil Duraković, bivši načelnik Općine Srebrenica, jučer je izjavio kako se, nažalost, u tom pogledu ništa ne mijenja, navodeći da potomci žrtava koji nastavljaju život u Srebrenici imaju iskrenu namjeru da ukažu na potrebe i na važnost odluke da se vrate nakon svega i da opstanu na tim prostorima.

Da je problem ozbiljan, govori činjenica da mali grad nema dovoljno pekara. Naime, za prošli ramazan je postalo jasno kako u Srebrenici skoro nema ko praviti somune. Zbog teške situacije i nedostatka posla sin starog pekara Ilijasa Begića s porodicom je odselio u Vogošću.

Podsjetimo, u Potočarima su jučer u kabur spuštena 33 tabuta s ostacima tijela 33 ubijene osobe od kojih je najmlađa imala svega 16 godina.

Do danas u Potočarima leže 6.643 žrtve planirane masovne likvidacije koja je za cilj imala brisanje bošnjačkog, muslimanskog naroda iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Brisanje jedne kulture, jednog načina života. Jednom riječju - genocid.

Pored mezarja u Potočarima, na okolnim grobljima ukopane su 234 žrtve, a još uvijek se traga za oko 1.000 tijela osoba ubijenih u julu 1995. godine.