Igor je učenik devetog razreda osnovne škole i redovan učesnik radionica na kojima se svakog ponedjeljka i četvrtka vesela družina Udruženja "Nada" sastaje u prostorijama uz Centar za socijalni rad u Bijeljini gdje crtaju, izrađuju nakit, čestitke i druge ukrasne predmete, druže se, igraju, pjevaju…
Prostorije koje koriste bile su uništene u poplavama a nakon završetka obnove sastali su se nekoliko puta pa im je dio aktivnosti i selekcija spašenih predmeta i njihovo čišćenje te ukrašavanje prostora. U vrijeme naše posjete prvo su pisali lijepe riječi "koje i kamena vrata otvaraju", a onda su zajedno birali i kačili slike na zid.
Dok se Igor pridružio Alenu koji je već počeo da raspakuje igračke u sobi za igranje, defektologu Ranku Rankiću Zlatan pomaže da zakače natpis sa lijepim riječima, a ostali će kad se okupe na hamer papir napisati ostale kojih se sjete.
Dragan piše ‘Doviđenja“ i "Laku noć“, Emina "Molim“ i "Dobro došli“,“Volim te…“, piše Igor, a na upit koga, dodaje da voli svoju seku.
Pita nas hoće li fotografije biti na internetu, i kaže da će ih pogledati na Facebooku. Još ne zna šta bi volio biti nakon završene škole, ali kaže da bi volio da ima veze s kompjuterima. S njim je Alen koji je peti razred osnovne škole, a s njim i mamom Nizamom dolazi i stariji brat Eldin koji je također deveti razred.
"Vole doći ovdje, druže se, rade i uče. Nažalost oni danas nemaju gdje izaći, ovdje je super i ljudi iz ‘Nade’ zaista pružaju maksimum, ali bi bilo dobro da imaju veće prostorije i da to bude dnevni centar. O dnevnom centru se dugo priča, ali još ništa konkretno. A potreba je", priča nam Nizama. Baka Anica na radionice redovno dovodi unuka Dragana i kaže da se slaže s Nizamom o dnevnom centru kao i Spomenka koja dolazi sa 15-godišnjom Natašom:
"Stvarno voli ovdje dolaziti, stalno pita kad će ponedjeljak ili četvrtak i ne može dočekati“, priča Spomenka. Mama Biljana je došla na radionicu iako je njen sin Branimir taj dan bolestan i nije mogao doći. Dok se djeca kreativno izražavaju ili se igraju, mame i bake se druže, pričaju o temama i preprekama s kojima se susreću tokom odgoja djece s poteškoćama…
Na radionicu je nešto kasnije taj dan došao sedamnaestogodišnji Emir s mamom Emirom. Mama mu pomaže do kolica, a on se dalje kreće u čučećem položaju. Za njega svi kažu da je veliki borac.
"Kad je bio manji preživio je leukemiju. Borba je bila teška i trajala je tri godine, ali nismo odustali ni mi ni Emir, i na kraju je uspio, išao je i na tretmane poslije, sada je sve dobro, nije mu se vratilo. Ovdje dolazimo dugo, i uvijek rado dođe, primijetan je veliki pomak, komunikativan je i igra se“, priča nam mama Emira dok on sa Alenom i Igorom slaže veliku kulu od lego kockica. Poslije nas zove da ga fotografišemo s Natašom koja je deveti razred osnovne škole.
"Voljela bih poslije osnovne ići u frizersku školu i zaposliti se“, otkriva nam Nataša. Tu je i Emina koja je u Banjoj Luci završila srednju frizersku i sada ćeka posao. U međuvremenu voli dolaziti na radionice, dok se ne nađe neki posao, piše portal ZaSvakoDijete.ba.
"Voljela bih biti frizerka, ali bih više od toga voljela biti kuharica. Volim sve kuhati, stalno kuham! Volim praviti pitu!“, kaže nam Emina. U međuvremenu su završili sa ukrašavanjem papira pa su odlučili da ostatak vremena iskoriste za kačenje slika na zid. Svi biraju i svi kucaju eksere i kače. Emina i Nataša zajedno kače sliku, a Emina se prisjeća da su njih dvije ljetos bile i na UNICEF-ovoj Foto-radionici koju su vodili Haris, Amer i Keko.
"Bilo je super, pozdravite mi ih!“, kaže Emina. Oko svega pomaže i Zlatan koji je također završio osnovnu školu i išao s Eminom u razred, srednju nije uspio upisati, i sada mu je radionica drago mjesto gdje može doći i raditi, slušati muziku koja je neizbježna na svim radionicama i pomagati mlađima.
Dok grupa radi, defektolog Ranko, učitelj ili nastavnik kako ga zovu na radionici, daje im pokoju instrukciju i pušta ih da većinu posla urade sami. Svi učestvuju u izboru radova koji će se kačiti, i svako ima zaduženje da ukuca ekser za kačenje slike. Na pauzi ih Ranko poslužuju sokom i bombonama, pa nastavljaju.
"Prostorije su nam bile uništene u majskim poplavama, nedavno ih je UNICEF obnovio, na čemu smo zaista zahvalni, i ovo nam je tek četvrta-peta radionica od završetka obnove. Vrijeme sada koristimo kako bismo vidjeli šta je od spašenih radova iskoristivo, neke očistili od prašine, i lagano ukrašavamo obnovljene prostorije", pojašnjava nam Ranko, koji također kaže kako se nada da će djeca koja tu dolaze u dogledno vrijeme dobiti dnevni centar.
"Ovdje dolaze djeca iz Bijeljine i okoline, danas je ružno vrijeme i hladno je pa ih je manje, ali svaka radionica je puna, pa nam nekada ove tople i drage prostorije nisu dovoljne za sve što bismo voljeli uraditi“, priča Ranko koji volontira u Udruženju "Nada". Kaže da ga rad s djecom ispunjava i da mu je svaki trenutak s njima dragocjen.
"Ovo su sjajna djeca, i kad se s njima radi uz puno znanja i prije svega ljubavi, onda oni pokažu šta sve mogu, a samo pogledajte izložene radove, pogledajte kako su danas svi zajedno i odgovorno radili, i sve će vam biti jasno“, kaže nam na kraju radionice Ranko.
Prostorije koje koristi Udruženje "Nada" za radionice obnovljene su kao dio aktivnosti u okviru projekta "Podrška trajnim rješenjima Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma" koji finansira Evropska unija iz IPA fondova, uz sufinansiranje i koordinaciju UNHCR-a zajedno sa sedam projektnih partnera, uključujući i UNICEF.
Projektne aktivnosti se provode u 10 prioritetnih lokacija u BiH: Brčko Distrikt, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Derventa, Foča, Bosanska Gradiška, Maglaj, Mostar, Prijedor i Živinice.
Najpoznatiji sportski ljubavni par današnjice ima jedno pravilo u kući koje moraju poštovati
