Naime, procedura je sljedeća - Agencija za državnu službu Federacije BiH na zahtjev rukovodioca određene institucije raspiše konkurs za određenu poziciju. Vi se prijavite, danima učite za stručni ispit. Završen je pismeni i usmeni dio ispita i možda ste čak bili i prvi na listi uspješnih kandidata. Međutim, to što ste bili najbolji na listi i trudili se, uzalud vam je.
Rukovodioc organa za koji je raspisan konkurs po Zakonu o državnoj službi u Federaciji BiH može da traži postavljenje bilo kojeg kandidata sa liste uspješnih kandidata ali s tim da obrazloži svoj zahtjev.
Tada rukovodioci kao razlog za traženje saglasnosti o imenovanju kandidata koji je bio treći, četvrti, 55-ti, navedu famozni član 2. Zakona o državnoj službi FBiH, odnosno proporcionalnu zastupljenost.
„Zakon dozvoljava imenovanje po članu 2. Zakona o državnoj službi FBiH ako je ozbiljno narušen nacionalni balans. Međutim, sada je druga stvar koliko se to u praksi zloupotrebljava, te rukovodioci organa koristeći taj zakon imenuju na određene pozicije pripadnike naroda kojih već ima dovoljno zaposlenih u toj instituciji“, kazao je Entoni Šeperić, portparol Federalnog ministarstva pravde.
Iz ovog se može zaključiti da osim što prilikom odabira ignorišu profesionalnu sposobnost kandidata koja se utvrđuje testiranjem na stručnom ispitu, rukovodioci organa dakle često koriste Član 2. kako bi zaposlili rodbinu, poznanike..., te u Federalnim institucijama imamo armiju zaposlenih koji rade poslove za koje niti su sposobni, niti ih znaju raditi.
Kandidatima koji su na testiranju pokazali najbolje rezultate i sposobnost za obavljanje određenog posla preostaje samo da i oni počnu tražiti 'štelu'.
Nažalost, i Agencije koje bi trebale voditi računa da konkursna porcedura bude provedena u skladu sa Zakonom, ne provjerava istinitost obrazloženja koje im dostavi rukovodilac institucije.
Na naš upit da li prije davanja saglasnosti za postavljanje državnog službenika na određenu poziciju, i to po famoznom članu 2. Zakona o državnoj službi FBiH, Agencija provjerava nacionalnu strukturu uposlenih, odgovoreno nam je da provjeravanje nacionalne strukture uposlenih u određenoj instituciji nije u nadležnosti Agencije, a da rukovodilac organa koji podnosi zahtjev za mišljenje u skladu sa Članom 2. Zakona, za to snosi odgovornost.
Razočaranim kandidatima preostaje da ulože žalbu Odboru za žalbe Agencije za državnu službu Fedracije BiH.
Međutim, ako je Agencija dala saglasnost za imenovanje po osnovu Člana 2., žalba će vam biti odbijena kao neosnovana pa čak iako dostavite nacionalnu strukturu uposlenih u toj instituciji, odnosno ako dokažete da je rukovodilac organa potpisao, ovjerio i dostavio Agenciji netačne podatke i da je tražio imenovanje osobe sa liste uspješnih kandidata po članu 2., i to iz reda naroda kojih već ima dovoljno uposlenih.
Onda, ne treba ni da čudi što se u "Izvještaju o napretku BiH u procesu približavanja EU", koji je prije nekoliko dana predstavio šef Delegacije Evropske komisije u BiH Dimitris Kourkoulas, navodi da je u većini sektora u BiH ostvaren tek ograničeni napredak, a da je korupcija unutar vlade i drugih državnih i entitetskih institucija široko rasprostranjena.
U izvještaju se spominje i da ne postoje efikasne istrage, krivična gonjenja i presude za osumnjičene za slučajeve korupcije na visokom nivou, te da problem i dalje predstavlja slaba koordinacija u borbi protiv korupcije na državnom nivou.
