Velimir Ivanišević
41

'Na životinjama se trenira okrutnost nad ljudima'

Razgovarala: <a href="mailto:[email protected]">Elma Murić</a>
Nakon što su prije nekoliko dana na internet procurile užasavajuće fotografije o tajnoj akciji ubijanja pasa lutalica u Višegradu, mnogi su se građani BiH zgrozili nad takvim neljudskim ponašanjem.

Naime, na gradskom području Višegrada bačen je otrov u cilju trovanja pasa lutalica i mačaka, čija mrtva tijela su komunalci kupili i odvozili na gradsku deponiju smeća. Građani nisu znali za ovu akciju, no nakon što su na smetljištu pronađena mrtva tijela mnogih pasa i mačaka, građani a i organizacije za zaštitu životinja su vidno uznemireni odmah i reagirali.

Naš sugovornik, gospodin Velimir Ivanišević, predsjednik Udruženja za sprječavanje okrutnosti nad životinjama (SOS), ili kako on želi da ga zovu, Velja Pas, pojasniće nam šta građani mogu učiniti u ovakvim situacijama i kako se, napokon, zakonski boriti protiv tajnog ubijanja životinja u BiH.

Gospodine Ivaniševiću, da li vam je poznata ova akcija u Višegradu i koliko je ustvari uobičajena praksa brutalnog ubijanja životinja u BiH?

U Višegradu (a i diljem BiH) je novo samo to što su pojedinci u kojima je ostala mrva suosjećanja za tuđu muku, počeli reagirati na način kako to ljudi i trebaju činiti. Barbarizam na prostorima Balkana je uobičajena pojava koja potvrđuje stanje svijesti populacije koja na njemu živi. Okrutnost nad životinjama je samo trening za okrutnost nad ljudima i toga moraju (kadli tadli) postati svjesni svi oni čija je zadaća briga o ljudskom zdravlju.

Kome se građani prvo trebaju obratiti u ovakvim situacijama? Udruženjima za zaštitu životinja, vlastima, policiji?

Životinje su značajan resurs svake države, pa su samim tim, a stupanjem na snagu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja (8. april 2009.), vlasti BiH i njene institucije na vrhu piramide odgovornosti, kako za njihovu sudbinu, tako i za provođenje donešenog Zakona. Zaštitari su na dnu te piramide i svaka pametna vlast će iskoristiti njihove motive i dobru volju da pomognu.

Nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu njega provodi Ured za veterinarstvo BiH, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, preko službenih veterinara koji mogu slobodno pristupiti u sve prostorije gdje borave ili se iskorištavaju životinje, u slučaju postojanja sumnje da se sa životinjama postupa na način koji nije u skladu sa zakonom. Nakon toga službeni veterinari o nepravilnostima obavještaju Ured za veterinarstvo BiH.

Ako policija i organi carinske službe u obavljanju svojih zadataka utvrde da postoji kršenje odredbi ovoga Zakona, oni su također dužni su o tome obavijestiti najbližeg službenog veterinara.

Koliko pomaže i šta radi državni Ured za veterinarstvo?

Zbog katastrofalnog stanja, do kojeg je dovela čovjekova nebriga o životinjama, taj Ured bi zapravo morao prerasti u samostalno ministarstvo. Da nije bilo Ureda, veliko je pitanje kada bi Zakon o Zaštiti i dobrobiti životinja bio donešen.

Koliko se zakon o zaštiti životinja uopšte primjenjuje i kolike su kazne za nedozvoljeno ubijanje životinja? Da li se radi samo o novčanim kaznama?

Zakon se ne primjenjuje, već svakodnevno krši, mada se može kazati da se ljudi, doduše stidljivo, privikavaju na njegovo postojanje. Za kršenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja predviđene su novčane kazne u rasponu od 30 do 200.000 KM

Šta se dešava sa izgradnjom azila za pse u Sarajevu? Šta je sa skloništima za napuštene životinje u drugim gradovima BiH? Sarajevo je imalo šansu da prvo na Balkanu riješi problem nezbrinutih zivotinja, a da ga ništa, sem dobre volje i razumijevanja problema, ne košta. Nažalost, prevladao je uticaj onih koji primjenjujući metodu ubijanja zapravo generiraju problem. Razlog je jednostavan...ako nema pasa po ulicama, onda nema razloga za izdvajanje budžetskih sredstava za njihovo uklanjanje.

Kako sada stvari stoje, u Sarajevu, a i diljem BiH se neće izgraditi skloništa dok ne istekne Zakonom dati rok od godinu dana. U pojedinim gradovima kao što su Tuzla, Orašje, ili naselje Faletići u Sarajevu lokalni zaštitari imaju, može se reći, improvizirana skloništa. Brčko je posebna priča, dok je Kakanj pokazao interesovanje da primijeni Zakon, bar što se tiče pasa.

Da li se još uvijek psi šalju u inostranstvo, jer je to Udruženje SOS nekad radilo?

Psi se povremeno šalju u inostranstvo, kada se nađu odgovarajući udomitelji, što je zanemariv broj u odnosu na stvarne potrebe za udomljavanjem napuštenih životinja.

Da li imate informacije o borbama pasa, koje su zakonski zabranjene?

Pored informacija, imamo i snimke borbi koji su objavljivane u pojedinim televizijskim emisijama. O nezakonitim borbama pasa ne znaju samo oni koji neće ili ne smiju da znaju. Organiziranje borbi životinja i klađenje je kažnjivo i Krivičnim zakonom FBiH, član 318.

Da li SOS radi na nekim novim projektima za zbrinjavanje napuštenih životinja?

SOS je dobio priliku (doduše daleko od Sarajeva) da pokuša napraviti Centar za nezbrinute životinje. Ukoliko uspijemo, tamo ćemo se brinuti uglavnom o hendikepiranim životinjama.