Porodice dale saglasnost
156

Na kolektivnoj dženazi u Potočarima 11. jula biti će ukopane 42 žrtve genocida

FENA
Foto: T. S./Klix.ba
Foto: T. S./Klix.ba
Porodice 42 žrtve genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine do sada su dale svoju saglasnost za ukop ovih žrtava na kolektivnoj dženazi 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe (INO) BiH Emza Fazlić je u razgovoru za Fenu kazala da broj žrtava koje će biti ukopane ove godine svakako nije konačan, te da porodice do početka jula imaju mogućnost da se odluče na konačnu identifikaciju žrtava koje su do sada identifikovane putem DNK metode i daju svoju saglasnost za ukop.

"Ove godine proveli smo intenzivne aktivnosti kada su u pitanju procesi konačnih identifikacija žrtava koje su ekshumirane u ranijim godinama i koje su ranije identificirane putem DNK metode. Pozvali smo porodice na konačnu identifikaciju i davanje saglasnosti za ukop ove godine, a s obzirom na činjenicu da se većina tih posmrtnih ostataka već godinama, neki čak i više od deceniju, nalaze u plastičnim vrećama, na policama mrtvačnice. Porodice su prihvatile naš poziv i identificirale svoje najmilije i u većini slučajeva dale saglasnost za njihov ukop", rekla je Fazlić.

Dodala je da, prema saglasnostima za ukop koje su do sada date, ove godine će u Potočarima konačan smiraj naći tri maloljetnika koji su momentu smrti imali 16 i 17 godina.

"Konačan smiraj će naći i blizanci Samir i Semir Hasanović. Oni su u momentu kada su ubijeni imali 20 godina, a njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovnih grobnica Liplje i Kamenica", kazala je Fazlić.

Fazlić napominje da se u prostorijama Podrinje identifikacionog projekta (PiP) nalaze posmrtni ostaci još 69 žrtava koje su identifikovane putem DNK metode, ali koje porodice još uvijek nisu zvanično identifikovale.

U Podrinje identifikacionom projektu nalaze sež i posmrtni ostaci 33 žrtve koje su identifikovane i putem DNK metode i od strane porodica, ali saglasnost za njihov ukop još uvijek nije data. I u ovom slučaju je u najvećoj mjeri razlog tome nekompletnost tijela žrtve koja je identifikovana.

Osim toga, u prostorijama PiP-a nalaze se i posmrtni ostaci 93 žrtava koje ne mogu biti identifikovane, jer u odnosu na izolovani DNK profil žrtava već godinama nema podudaranja sa uzorcima krvi članova porodica nestalih žrtava.