Na današnji dan, prije 32 godine, granata ispaljena s položaja Armije RBiH ubila je osmero djece u Vitezu
Ova stravična tragedija ostaje jedna od najtragičnijih stranica rata u Bosni i Hercegovini, a porodice poginule djece i danas nose težinu neispričane boli i nepravde.
Sanja Garić i njen brat Milan, Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović, Augustina Grebenar i njen brat Velimir – imena ovih djece zauvijek će ostati urezana u sjećanja njihovih najmilijih i cijele zajednice. Oni su izgubili živote dok su se igrali sa svojim prijateljima, nedužni i bezazleni, žrtve nasilja koje ih je zateklo na najokrutniji način.
Granata kalibra 120 mm ubila je petero djece na licu mjesta, dok su troje preminuli kasnije u bolnici. Roditelji su svoju djecu mogli prepoznati jedino po odjeći koju su nosili – detalj koji dodatno potvrđuje užas ovog zločina.
Nažalost, uprkos prošlim godinama, nitko nije odgovarao za ovaj čin. Porodice su ostale bez pravde, a razočaranje prema vlastima raste iz godine u godinu. Tek prije nekoliko godina, nakon dugotrajnog čekanja, roditeljima je odobrena urbanističko-građevinska dozvola za izgradnju spomen-obilježja u čast poginule djece. Međutim, o ulici koja bi trebala nositi imena ovih dječaka i djevojčica i dalje se šuti, što dodatno pojačava osjećaj zanemarivanja i nepravde.
Svake godine, porodice, prijatelji, mještani i predstavnici udruženja iz rata okupljaju se kako bi odali počast ubijenoj djeci. Polaganjem cvijeća i održavanjem svete mise, oni ne dopuštaju da se ovaj zločin zaboravi. Roditelji su nedvosmisleni u svom stavu – ova godišnjica ne smije biti politizirana. Oni traže poštovanje i sjećanje na svoju djecu, a ne da se njihova tragedija koristi u političke svrhe.
