Može li se bh. diplomatija prilagoditi vremenu: Pravila i narativ iz prošlosti više nigdje nemaju uporište

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, kao i članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić, su u Daytonu govorili većinom o aktuelnoj sigurnosnoj i političkoj krizi u našoj zemlji, koju su uzrokovali vlasti u entitetu Republika Srpska.

Poruka koja više ne prolazi

Iako je to pozitivan smjer u odnosu na situaciju u našoj zemlji, vanjske okolnosti su drugačije.

Poruka o kršenju pravila i sporazuma je možda mogla proći tokom prijašnje američke administracije pod predsjednikom Joeom Bidenom, sada je u Bijeloj kući Donald Trump, koji je sve osim klasičnog političara.

Drugim riječima, Trump i osobe koje svijet gledaju na isti način kao on, što se definitivno može reći za kongresmene i senatore iz Republikanske stranke, ne žele slušati priče o tome da neko krši pravila, sporazume i dogovore.

Trump je od početka svog mandata uspostavio vanjsku politiku na način da ga se može "kupiti" samo na dva načina - novcem i pokazivanjem moći.

Jasno je na primjeru zaljevskih zemalja (Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija) da Trump na prvo mjesto stavlja novac, a ove države su mu obećale investicije u milijardama, te postali njegovi najvažniji partneri u svijetu.

S druge strane, po pitanju Rusije i Ukrajine, jasno je da Trump vidi predsjednika Rusije Vladimira Putina kao čovjeka koji raspolaže s mnogo moći, te će ga držati kao važnijeg partnera i sagovornika od Volodimira Zelenskog, ukrajinskog lidera, bez obzira na činjenicu da je Rusija pokrenula agresiju na Ukrajinu.

Lekcije koje BiH može naučiti

Naravno, BiH nema na raspolaganju milijarde za ulaganje, ali lekcije može učiti u Trumpovom odnosu prema Rusiji i Ukrajini.

Bez obzira na masovna kršenja koja svakodnevno sprovodi Rusija, na koja mu (bezuspješno) ukazuju tradicionalni američki saveznici, Trump vidi Putina kao glavnu osobu za rješavanje tog rata jer on ima moć da ga zaustavi.

Ovo je ključna lekcija koju BiH, odnosno diplomatija naše zemlje, mora naučiti. Trump i njegovi istomišljenici s kojima se okružio ne žele slušati o tome da neko krši pravila, već žele razgovarati i kao partnere će uzeti one zemlje ili lidere koji imaju moć da nešto sprovedu.

Lideri koji sebe opisuju kao "probosanski" imali su priliku da pokažu moć kroz hapšenje osoba s centralne potjernice Suda BiH, predsjednika RS-a Milorada Dodika, premijera RS-a Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS-a Nenada Stevandića.

Iako hapšenje u jednoj, za SAD, maloj državi ne bi bilo pretjerano medijski praćeno, to bi bio signal da državne institucije imaju moć i time bi Trumpu, ali i drugim međunarodnim akterima, postali još važniji sagovornici.

Narativi o prošlosti, iako važni, više nisu relevantni u međunarodnim okvirima

Pri tome, delegacija "pro-bosanskih" političara je govorila i o prethodnom ratu, kao i u genocidu koji je nad Bošnjacima počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.

Naravno, u kontekstu Daytona gdje su boravili, sasvim je opravdano pričati o ratu koji je upravo u ovom gradu završio, a imajući u vidu masovno negiranje genocida u BiH, ali i u susjednoj Srbiji, i ovu temu treba spominjati.

Ipak, govori o prošlosti, koliko god važni, više nemaju slušaoca među donosiocima odluka u Evropi, a posebno u SAD-u.

Posebno je to važno naglasiti jer je u bh. diplomatiji već 30 godina, odnosno od kraja rata u našoj zemlji, prisutan narativ žrtve koji, iako tačan, jednostavno ne može biti kamen temeljac oko kojeg će se graditi diplomatska strategija.

Može li doći do preokreta?

Diplomatska strategija u Bosni i Hercegovini mora biti potpuno preokrenuta, kako bi se glas Sarajeva istinski čuo u Washingtonu i Briselu, ali i na drugim svjetskim adresama.

Nastavak priče o narativu iz prošlosti, kao i "isprazne" priče o tome da "neko pravi probleme", bez pokazivanja da državne institucije mogu provoditi zakone Bosne i Hercegovine, će samo dovesti do toga da naša diplomatija padne na "gluhe uši" u svijetu.

Drugim riječima, bez značajne promjene u strategiji, koja se za sada ne može vidjeti u velikoj mjeri, diplomatski napori naših zvaničnika dobijat će nominalnu i generičnu podršku, ali vrlo malo konkretnih poteza.