BiH
250

Mostarski skok bez aplauza, žuti ljiljani bačeni u Neretvu

Piše: Ž. Miličević
Foto: Z. M./Klix.ba
(Foto: Željko Miličević/Klix.ba)
Tačno u 10:16 sati navršila se 21 godina od rušenja Starog mosta u Mostaru. Na današnji dan, 9. novembra 1993. godine srušeno je remek djelo osmanske rane arhitekture na Balkanu i jedan od najpoznatiji spomenika u Evropi.

Klub skakača u vodu "Mostari", kao i svake godine, obilježio je godišnjicu rušenja Starog mosta u 10 sati i 16 minuta, kada se svod Starog mosta srušio u Neretvu.

Uz zvuke sirene za uzbunu građani Mostara bacanjem ljiljana sa Starog mosta u rijeku Neretvu simbolično su obilježili rušenje mosta. Ovogodišnja "čast" da skoči sa Starog mosta pripala je Adisu Bašakajilu, koji je izveo tradicionalni skok bez aplauza.

Starac koji je 427 godina služio za prelazak ljudi

Na Starom mostu smo i zatekli i legendarnu mostarsku lastu Emira Balića koji se prisjetio događaja otprije 21 godinu.

"Danas sam prije svega došao na komemoraciju Starom mostu. Rušenje sam dočekao van Mostara i to je za mene bilo strašno šokantno, ali ne samo za mene, već i za sve Mostarce, građane Bosne i Hercegovina pa i cijeloga svijeta. Ja sam Stari most doživljavao kao neko žive biće, kao jednog starca koji je živio 427 godina i služio za prelazak ljudi sa lijeve na desnu stranu i obrnuto, a za nagradu je srušen", kazao je Balić.

Uz njega je na mostu bio i višestruki pobjednik u skokovima na glavu Lorens Listo, koji je zajedno sa svojim kolegama skakačima došao na obilježavanje ove godišnjice. Sreli smo i Eldina Palatu, čovjeka koji je bio jedan od snimatelja koji je zabilježio rušenje Starog mosta.

Ni ove godine obilježavanju godišnjice rušenja nije prisustvovao niko iz Gradske uprave Grada Mostara. Upitan zašto je to tako gradonačelnik Ljubo Bešlić je nedavno izjavio: "Mislim da se ti događaji otprilike pokušavaju konotirati da je neko nešto učinio, da se krivica na jedan narod svede, što ne mislim da je apsolutno dobro".

Gradska uprava Mostara obilježava samo dan kad je Stari most obnovljen.

Haška presuda "legitimno, ali pretjerano"

Za rušenje Starog mosta sudilo se zapovjedniku HVO-a Slobodanu Praljku pred Međunarodnim sudom za razne zločine u Hagu u predmetu "Prlić i ostali" i to kao jedna od tačaka optužnice u sklopu "udruženog zločinačkog poduhvata stvaranje čiste hrvatske države od dijelova BiH". Javnost je sa velikim zanimanjem očekivala izricanje presude o ovom predmetu koja je izrečena prošle godine u Haškom tribunalu. R

aspravno vijeće Haškog tribunala donijelo je zaključak da je Stari most, srušen u granatiranju HVO-a, bio legitimni vojni cilj, jer ga je koristila Armija RBiH. Haške sudije su prihvatile argument Slobodna Praljka da je Armija RBiH Stari most u Mostaru koristila za prebacivanje oružja i municije na desnu obalu Neretve, a tročlano sudsko vijeće je donijelo odluku da je rušenje Starog mosta "predstavljalo neproporcionalnu štetu iako ga je Armija RBiH koristila, pa je zato za HVO bio legitimni vojni cilj".

Sudsko vijeće za rušenje Starog mosta smatra jednako odgovornim i Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka, koji su baš na dan rušenja mosta 9. novembra 1993. godine bili razriješeni dužnosti načelnika Glavnog stožera HVO-a.

Ovom presudom mnogi Mostarci i građani BiH nisu bili zadovoljni, jer smatraju da je ovo bio barbarski čin kojim se htio uništiti dio historije ovoga grada.

Kameni luk ponovo nad Neretvom

Vječiti simbol grada na Neretvi sagrađen je između 1557. i 1566. godine. Njegovu gradnju je naručio Sulejman Veličanstveni jer je bilo potrebno zamijeniti stari drveni viseći most. Građenje je povjereno Mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitekti i učeniku čuvenog Mimara Sinana. Iako je malo zvaničnih podataka o njegovoj gradnji, pouzdano se zna da je most bio najveća lučka konstrukcija na svijetu i jedan od najvećih graditeljskih poduhvata tog vremena.

Legenda kaže da je Hajrudin most morao sagraditi pod prijetnjom smrću. Navodno je on na dan skidanja drvene konstrukcije pobjegao iz Mostara iz straha da će se luk raspasti, a Sulejman svoj bijes iskaliti na graditelju.

Luk je napravljen od kamena tenelija. Visina svoda je 28,7 metara, odnosno 21 metar iznad nivoa rijeke Neretve. Za čuvare mosta izgrađene su dvije kule, Halebija i Tara, koje su tokom turske vladavine služile kao skladište za oružje.

Nakon 427 godina, koliko je stajao iznad Neretve spajajući dvije njene obale, 9. novembra 1993. u jutarnjim satima srušio se u Neretvu prilikom tenkovskog granatiranja u sukobu između HVO-a i Armije RBiH. Ponovno je obnovljen i svečano otvoren 23. jula 2004. godine. Godinu dana kasnije ušao je zajedno sa starom jezgrom grad na UNESCO-ovu listi zaštićenih spomenika.